Ove godine Ljetne noći Teatra Exit odvijaju se u dva dijela, prvi koji je počeo 3. srpnja i traje do 3. kolovoza i drugi od 30. kolovoza do 14. rujna. Glavno mjesto radnje je Centar mladih Ribnjak, dok će se komornije predstave igrati u Studiju Exita, a sam Teatar Exit ostaje rezervni prostor u slučaju kiše i nevremena. Tome je i poslužio na samom početku manifestacije koja ljeti metropolu ne ostavlja bez odličnih predstava, jer su i pretpremijerna i premijerna izvedba Shakespeareova "Sna Ivanjske noći", zbog lošeg vremena, prebačeni pod krov kazališta.
Ova je predstava, kojoj nije teško predvidjeti dug život i nakon ljeta, nastala u koprodukciji Teatra Exit, Gradskog kazališta Požega i zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, te u potpunosti prati glavni postulat djelovanja Teatra Exit od njegovih početaka pa sve do danas, a to je glumačka izvrsnost. Upravo zbog toga pravo je zadovoljstvo gledati kako se u tu izvrsnost uklapaju posve mladi glumci, te kako joj dodaju slojeve vlastite kreativnosti i odvažnosti. No, ovog puta je najpoznatija Shakespeareova komedija (ujedno i jedna od najpoznatijih fantastičnih komedija) postala mnogo više smijeha na temu poigravanja apsurdnostima koje proizlaze iz odnosa ljudi i onostranih bića, tj. vila i vilenjaka. Tekst su prilagodili i predstavu režirali Rene Medvešek, danas mnogo poznatiji kao uspješan redatelj nego kao isto takav glumac i Sara Stanić Blažević, glumica koju šira javnost prepoznaje prvenstveno po jednoj od glavnih uloga u TV seriji "Crno-bijeli svijet", dok je zaljubljenici u kazalište cijene zbog autorske predstave "Ćelava Leda", začudnog i nadasve uspješnog spoja Ionesca i Krleže.
Pa što je to dvoje kazališnih kreativaca učinilo Shakespeareu? Rastavili su priču u tri glavna sloja; u prvom su dva zaljubljena mlada para i ljudi koji ih okružuju, u drugom vilenjački svijet koji se baš u Ivanjskoj noći spušta među ljude i tu pravi nered, a u trećem atenski obrtnici koji se u čast kraljevskog vjenčanja pretvaraju u glumce. Ti slojevi vješto se isprepliću kroz cijelu predstavu, a glumački najdojmljiviji dio ipak je sam kraj priče, kada u ritmički "nabrijanom" finalu, doslovno u djeliću sekunde, glumci prelaze iz uloga obrtnika u uloge velikodostojnika koji gledaju njihovu amatersku predstavu. U konačnici se cijela predstava pretvara u veselje i radost, dojam je na trenutke dirljiv, na trenutke čista groteska, posebno kada se u vilinskom svijetu pjevaju neki od estradnih hitova, od Graše i Danijele, sve do Thompsona (?!). Dok gledatelj promatra te brze mijene kroz tkivo priče i dok se od srca smije, čini mu se da je tako nekako tu svoju ludu priču (tamo negdje oko 1600. godine baš prije tragedije "Romeo i Julija") zamislio i sam Shakespeare, naravno ni ne sluteći da će neki budući gledatelji od kojih ga dijele stoljeća u vilinskoj kraljici zaljubljenoj u magarca kao i čarobnim ljubavnim napicima "čitati" neka sasvim drugačija (i mnogo zlokobnija) značenja.
Za život ove predstave važna je i priča o njezinu nastanku jer sve je počelo kao ispit glume na ADU, pod mentorstvom Renea Medvešeka i Sare Stanić Blažević, a sada su se mladi glumci svom "Snu" vratili u profesionalnim uvjetima. Studentsko porijeklo predstave danas je zapisano u praznoj sceni, posve neutralnim i jednostavnim kostimima kao i mladenačkim razuzdanim rekvizitima među kojima su i mrkve. No, ova predstava pokazuje da odličnim glumcima ništa više ni ne treba. Oni su: Nika Barišić, Vid Ćosić, Filip Lugarić, Ružica Maurus, Lara Nekić i Kristijan Petelin.