Gorana Barišić Bačelić ravnateljica je Javne ustanove Tvrđava kulture Šibenik, koja je ovog tjedna obilježila desetu obljetnicu djelovanja. U deset godina obnovili su sve tri šibenske kopnene tvrđave, Sv. Mihovil, Barone i Sv. Ivan, otvorili Kuću umjetnosti Arsen i Hrvatski centar koralja na Zlarinu, organizirali na tisuće kulturnih događaja, među kojima je i više od 400 koncerata na ljetnim pozornicama Tvrđave sv. Mihovil i Tvrđave Barone.
Šibenik je zauzeo važno mjesto na kulturnoj i koncertnoj karti ne samo Hrvatske, a Gorana Barišić Bačelić, koja je na čelu Tvrđave kulture od njezina osnutka, prošle je godine od časopisa Zaposlena dobila priznanje Žena godine, a ove ju je godine T-portal uvrstio među finaliste za vizionara godine.
Koncertom kanadskog benda BadBadNotGood na Tvrđavi sv. Mihovila obilježili ste 10 godina ljetne pozornice na toj šibenskoj utvrdi. Kako je bilo?
Bilo je sjajno. BadBadNotGood je bend poznat po svojim izvrsnim live nastupima, a mi u Tvrđavi kulture po svom dosadašnjem iskustvu organizacije – imali smo već 250 događaja na ljetnoj pozornici Tvrđave sv. Mihovila. Znamo da se nekad studijski i live nastupi izvođača mogu razlikovati, ali oni su zaista opravdali svoj renome. Publika je pristigla iz cijele Hrvatske i iz nekih europskih pa čak i svjetskih zemalja. Prodali smo ulaznice čak i u SAD-u. Uvijek nam je zanimljivo vidjeti odakle dolazi naša publika jer ima ljudi iz cijeloga svijeta. BadBadNotGood dvostruki su dobitnici Grammyja i kad nas pitaju je li teško i skupo, i uopće isplativo dobiti tako zvučno ime, odgovor nije jednostavan.
Posebno je bilo teško dobiti dobre izvođače u prvim godinama, kada kao promotori i kao pozornica još nismo bili poznati. Veliki strani izvođači oprezni su s neprovjerenim lokacijama i organizatorima tako da je Tvrđava kulture trebala promišljeno i polako kroz godine graditi imidž, na jedan jedini način – da produkcija i gostoprimstvo budu besprijekorni. Da smo to uspješno izveli, svjedoči podatak da nam se velike svjetske glazbene zvijezde vrlo rado vraćaju. Nastup u Šibeniku na Tvrđavi ostaje im u lijepom sjećanju, lokacija je posebna i nesvakidašnja i oni to prepoznaju. S druge strane, postav gledališta omogućuje blizak odnos izvođača i publike i doista se stvori jedna posebna atmosfera. Imali smo puno situacija gdje su izvođači i menadžeri kasnije pričali da je ovo mjesto koje će zapamtiti. Mi smo javna ustanova u kulturi i naš zadatak jest produkcija kvalitetnog kulturnog sadržaja nego, a potom i brending Šibenika kao kulturne i turističke destinacije. Zato smo zadovoljni što imamo i druge izvore financiranja, a ne samo prihod od prodaje ulaznica.
Tko vas podržava?
Grad Šibenik, Ministarstvo kulture, sponzori od kojih su neki s nama već dulje od polovice našeg djelovanja. Raduje nas što prepoznaju taj prostor i naš program kao nešto vrijedno njihovih ulaganja.
Vaša ovogodišnja koncertna sezona započela je nešto ranije, na Noći tvrđava 10 svibnja?
Tako je, koncertom na Noć tvrđava već godinu zaredom otvaramo koncertnu sezonu na ljetnoj pozornici sv. Mihovila. Ove godine smo ugostili Urbana i njegovu Četvorku, uz gudački orkestar. Do kraja rujna slijedi nam dvadesetak koncerata.
Koje biste vi izdvojili?
Svakako bih izdvojila da nam se na pozornicu sv. Mihovila vraća Gregory Porter. Otkako je bio prvi put 2017., još je porasla njegova reputacija kao sjajnog soul, jazz i gospel glazbenika, također ponosnog vlasnika Grammyja. Koncert je rasprodan u kratkom roku. Lomim se koga izdvojiti jer svi su važni i vrijedni, ali istaknula bih da je s nama ove godine u kolovozu i danski producent, poznati glazbenik Trentemoller, dolaze također Kruder & Dorfmeister koji su već jednom svirali na Tvrđavi i vraćaju se ponovno. Najavili smo i Róisín Murphy čija popularnost ne jenjava, jako puno radi i izdaje nove albume. Tu je još i koncert sjajnog glazbenika Devendre Banharta, a doći će i Editorsi, Tommy Emanuel, fado kraljica Mariza, Božo Vrećo… Ono što nam je vrijedno i važno je i naša lokalna scena, društva od kojih neka djeluju više od 100 godina. Tako nastupa i Šibensko pjevačko društvo Kolo sa simfonijskim puhačkim orkestrom Oružanih snaga Hrvatske vojske koje je od prve godine na našoj pozornici sa svečanim godišnjim koncertom. Svirat će i Šibenska narodna glazba također, kao najstarije amatersko društvo u Šibeniku.
Sv. Mihovil je samo jedna od vaših pozornica. Koncerte sasvim drukčije prirode organizirate u Tvrđavi Barone.
Tako je, Barone je drukčija tvrđava i pozornica. Tamo se održavaju manji koncerti, ali i tu od samoga početka njegujemo različite izričaje s najvećim naglaskom na jazz i njegove varijacije. To smo prošle godine objedinili ‘pod krovom’ Barone jazz festivala koji traje praktički cijelo ljeto s jako puno različitih izvođača, ne samo naših, hrvatskih, nego i međunarodnih. Barone je manja tvrđava pa su i koncerti intimniji. Uz to, tijekom cijele godine radimo i na promociji naše umjetničke scene organizirajući koncerte u Kući umjetnosti Arsen.
U petak ste obilježili i tri godine Kuće Arsen, također koncertom.
Kuću umjetnosti Arsen otvorili smo kao jednu pravu multifunkcionalnu dvoranu kojoj smo dali nekoliko važnih pravaca. To je nekoć bilo šibensko kino, a obnovom smo htjeli da postane prostor različitih mogućnosti, da se u tehničkom smislu u svakom trenutku može transformirati u prostor koji će danas biti kino dvorana, sutra koncertna, plesna, izložbena... Sve to pod Arsenovim nazivnikom. Htjeli smo da to bude mjesto umjetničke slobode, spontanog susreta sa svim onim čime se Arsen bavio. On je vodilja i nadahnuće za puno umjetničkih izričaja, od poezije, glazbe, filma, kazališta, dječje umjetnosti… Baš zato u Kući Arsen imamo više stotina događanja godišnje – Art kino, koncertni program, dječji program Bubamarac, različite radionice. Treći rođendan Kuće umjetnosti Arsen obilježili smo koncertom Matije Dedića i grupe Black Coffee, koji su zajedno na sceni već respektabilnih 25 godina. Pridružila im se i Lu, Arsenova unuka i drugi bliski suradnici. Prvi put Matija je stupio na scenu s Big bendom Šibenik, a to je još jedna fantastična nova šibenska priča što se tiče glazbenih orkestara.
Dakle, sva ta događanja potiču lokalnu umjetničku scenu?
Naravno, to nam je zadatak, pružiti našim lokalnim kulturnim akterima, bez obzira na to kojom se umjetnošću bave, da imaju svoj prostor u kojem mogu predstaviti svoj rad i steći svoju publiku. Arsen je savršeno mjesto za to.
Ne zanemarujete ni filmsku umjetnost?
Nikako. Kako je prostor Arsena bivše kino, to je jedna snažna linija koju smo željeli zadržati u najkvalitetnijem obliku. Niz godina Šibenik uopće nije imao kinodvoranu, a mi smo unutar Kuće umjetnosti Arsen pokrenuli program Art kino Arsen. Riječ je o projekcijama recentnih, nezavisnih filmova, najaktualnijih u svjetskoj produkciji. Uz to, često gostuju i redatelji i filmske ekipe pa nakon filma bude i razgovor, dakle riječ je o proširenom iskustvu gledanja i doživljaja filma..
Znamo da na koncerte na Tvrđave dolazi publika iz cijele Europe, a kakav je interes Šibenčana za kulturne događaje u Arsenu tijekom zime?
Odličan, na razini kapaciteta koji imamo. Arsen je ujedno i prostor u kojem se u koncertnom smislu razvijaju mladi učenici Glazbene škole u Šibeniku. Publika je prihvatila Arsenove programe pa na razini godine imamo oko 10.000 posjetitelja različitih programa.
Tvrđava kulture Šibenik otvorila je i prvi Hrvatski centar koralja na Zlarinu koji je jučer obilježio prvu obljetnicu. Kako je prošla ta prva godina?
Sjajno. To je također jedan od europskih projekata koje je vodio Grad Šibenik i na taj otok doveo veliko i iznimno važno ulaganje u kulturnu infrastrukturu. Centar koralja ima više sadržaja, a najvažniji je izložbeni muzejski postav koji tematizira priču o koraljarstvu kao najvažnijem nasljeđu otoka te ističe današnju potrebu za očuvanjem bioraznolikosti mora i podmorja, važnosti ekosustava, utjecaja klimatskih promjena. Centar tako ima tradicijsku, ali suvremenu poruku, i uz muzej, mjesto je koje treba, potiče i nadograđuje kulturni život otoka tijekom cijele godine nizom sadržaja za Zlarinjane izvan ljetne sezone – tu su čitateljski klub, promocije, filmski program, radionice za djecu i odrasle… Prostor živi punim plućima. Sastoji se od kuće Kažerma u kojoj je muzejski postav na tri kata i kuće Šare u kojoj je multimedijska dvorana i smještajni kapacitet za studente, profesore, znanstvenike, stručnjake koji na Zlarinu borave u sklopu svojih projekata. Na Zlarinu će se na jesen snimati i jedan film za djecu u hrvatskoj produkciji, filmska ekipa će biti smještena u Centru koralja i koristiti kapacitete dvorane i ostalih sadržaja, tako da je i to doprinos oživljavanju otoka izvan turističke sezone. Idućeg tjedna u Centru koralja Zlarin održava se međunarodna konferencija Regeneracija zajednice: primjena modela Impact Compass na kojoj će se okupiti eminentni stručnjaci na temu utjecaja interpretacije kulture i kulturne baštine na razvoj zajednice.
Možete li nam reći na primjeru Hrvatskog centra koralja kako je utjecao na razvoj zajednice na Zlarinu?
To je ono što ćemo doznati u budućnosti. Ono što već sada znamo jest da je otok dobio odličnu infrastrukturu koja može podržavati različite vidove života na otoku. Centar je otvoren cijele godine i skup koji sam najavila vjerojatno se ne bi održao na Zlarinu da nema Centra, a filmska ekipa možda ga ne bi odabrala da nema dvoranu i kapacitete prihvata produkcije filma. Vjerujem da je ovo tek početak, i to dobar.
Usredotočili smo se na koncerte, filmove i ostale programe, ali moramo spomenuti i vaše aktivnosti vezane za obnovu šibenskih tvrđava. Prije 10 godina nije bilo nijednog od ovih prostora o kojima danas govorimo. Prvo ste obnovili sve tri šibenske povijesne kopnene utvrde: Tvrđavu Sv. Mihovila, Barone i Tvrđavu sv. Ivana.
Šibenik zaista prednjači u ulaganju u kulturnu infrastrukturu, mahom iz EU fondova. To je prilika koja se izvrsno iskoristila. Fokus je obnova tvrđava, uložena su sredstva za interpretaciju sadržaja, opremu, ljudske kapacitete u puno različitih komponenti. Grad je tu napravio jako puno. Val se pokrenuo obnovom Tvrđave svetog Mihovila, što je bio prvi takav projekt u Hrvatskoj dok smo još imali pretpristupne fondove Unije. Očekuje se da ćete ispuniti sve projektne aktivnosti i obnoviti tvrđavu, ali još je važnije kako baština živi nakon obnove. To se dobro i brzo vidjelo na Mihovilu pa se val nastavio obnovom Tvrđave Barone i sv. Ivana što je ukupno oko 33.000 kvadrata prostora s različitim sadržajima i aktivnostima. Uz to, osnovan je i Centar koralja i otvorena Kuća umjetnosti Arsen tako da Tvrđava kulture danas upravlja s pet različitih lokacija. Kao ustanova smo u proteklih 8 godina povukli dva milijuna eura za nadogradnju sadržaja i programa pa je Šibenik je danas s pravom primjer dobre prakse u održivom upravljanju kulturnom baštinom. Svi su ovi projekti upozorili na važnost i potencijale naše fortifikacijske baštine. Tome je cilj i Noć tvrđava, međunarodna manifestacija koju smo pokrenuli te ostale naše aktivnosti. Ove godine prihvaćena su nam četiri nova europska projekta. Jedan od njih je GIFTSnet-a, dosad najveći odobreni EU projekt vrijedan ukupno 2,2 milijuna eura. Zahvaljujući njemu, uvest ćemo pametni sustav recikliranja na sve tri tvrđave i urediti tunel ispod Sv. Ivana iskopan za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tako da smo sada orijentirani na noviju fortifikacijsku baštinu iz 20. stoljeća. Tunel ćemo učiniti dostupnim za posjetitelje i pripremiti atraktivnu interpretaciju. Inače, na Tvrđavi sv. Ivana s njezinim kampusom s učionicama, sobama i drugim prostorima za druženje i rad težište je na edukaciji i razvoju cjelogodišnjeg edukacijskog turizma. Organiziramo tamo i različite programe i aktivnosti za djecu.
To nije kraj vaših graditeljskih pothvata. Planirate restaurirati još dvije kule na Svetom Mihovilu?
Konstantno pripremamo dokumentaciju za nadogradnju sadržaja, obuhvaćajući prostore koji nisu bili uključeni u ranijim projektima. Ima još dosta posla na Sv. Ivanu, od arheoloških istraživanja nadalje. Tu su i veliki gradski projekti koji idu u pravcu kompletne revitalizacije gradskog fortifikacijskog sustava, mislim na dvostruke bedeme. Puno je ideja i planova, a mi stalno radimo kako bismo natječaje dočekali spremni s razrađenom vizijom i kompletnom dokumentacijom. Napravili smo projekt koji ide u pravcu obnove cijelog prostora oko Tvrđave sv. Mihovila, a to su dugoročniji planovi. Kada se bavite obnavljanjem i upravljanjem kulturnom baštinom, posao nikada nije dovršen. Specifikum Šibenika je što ima javnu ustanovu koja se upravo time bavi. Zato smo i uspješni.
To je jako puno posla. Koliko ljudi broji ustanova?
Rad Tvrđave kulture organiziran je u 10 odjela, a u uredu, u upravi i razvoju radi manje od 40 posto od naših 70-ak zaposlenika. Radimo na pet lokacija, u dvije smjene, a i u trećoj večernja događanja. Tridesetak zaposlenika producira nekoliko stotina programa godišnje.
Vaš rad je zapažen. Aktualna ste Žena godine, prema izboru časopisa Zaposlena, a ove godine bili ste finalistica projekta T-portala Vizionar godine. Gode li vam priznanja?
Naravno. Iskreno mislim da su to priznanja radu cijelog tima Tvrđave kulture Šibenik. Ja sam samo najistaknutija osoba u timu. Zahvalna sam na nagradama jer skreću pozornost na činjenicu da je kultura važna i da može napraviti veliki iskorak za cijelu sredinu.