Da ga nije pogubljen 1991. u okolici Vukovara, danas bi vukovarski novinar Siniša Glavašević slavio 55. rođendan. Legendarni novinar hrvatskog Radio Vukovara u hrvatsku književnost ušao je zahvaljujući lirskim zapisima koje je u tajnosti iz vukovarske bolnice faksom slao na adresu još jednog novinara i pisca, Mladena Kušeca.
Pod nazivom "Priče iz Vukovara", zbirku sa 24 lirske priče i nekoliko ratnih izvješća iz opkoljenog grada na Dunavu objavila je Matica hrvatska još 1992. Nakon toga, knjiga je imala nekoliko izdanja, a prevedena je na esperanto, njemački i engleski jezik. Ovih dana će na pozornici splitskog HNK Glavaševićeve zapise u monodramskom ruhu izvoditi i glumac Pere Eranović.
Zahvaljujući toj zbirci, jedinom literarnom ostavštinom hrvatskog ratnog junaka, Glavašević je ušao u Hrvatsku književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, u monografiju Hrvatska riječ u Srijemu ili u Leksikon hrvatske književnosti Školske knjige. U čemu je literarna tajna Glavaševićevih zapisa budući da im je ona dokumentaristička nesporna i jedinstvena?
Pa baš u njihovoj nevjerojatnoj sugestivnosti i iskrenosti. Riječ je o vrhunskom štivu koje ne prelazi opasnu granicu kičaste patetike, ali je neizmjerno toplo i direktno. Glavaševićevi zapisi djeluju kao pjesma u prozi, kao ispovijed čovjeka koji je itekako svjestan situacije u kojoj se nalazi, ali koji jednostavno prkosi vlastitoj sudbini koja je više nego izvjesna. I upravo zbog tog rijetko viđenog nepraktičnog idealizma, Glavašević od svoje smrti, smeta brojnim „domoljubima" koji su svoje „domoljublje" jako dobro unovčili.
A istini za volju, Glavašević je mnogima smetao još za života, kada je iz vukovarskog pakla pokušao poslati necenzurirana izvješća o stvarnom stanju u gradu za koji mnogi i dalje tvrde da je žrtvovan zbog viših državnih interesa. A Glavaševiću ništa nije bilo važnije od Vukovara. Zato se i u svojem najuspjelijem lirskom zapisu „Priča o gradu" pitao „tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka". A odgovor nije dobio do današnjeg dana.
Eh da moze vidjeti svoj grad danas. Nakon dugog mraka i njemu je svanulo. Polako se budi, guzve nakon kraja radnog dana sve vece... Jos samo par dobrih firmi i obnovljeni vodotoran pa mozemo reci da bi i sinisa bio ponosan da ga vidi.