Talijanska spisateljica Elsa Morante roman "Arturov otok" objavila je još 1957. godine i za nj dobila uglednu nagradu Strega, i to kao prva spisateljica. No na hrvatski prijevod čekali smo šest i pol desetljeća, ali ipak smo ga dočekali zahvaljujući Petrinim knjigama, uredniku Zoranu Maljkoviću i napose prevoditeljici Mirni Čubranić. Istine radi, valja reći da je beogradska "Prosveta" još 1987. godine objavila ovaj hvaljeni roman pa ga se u tom izdanju još može naći u nekim hrvatskim knjižnicama.
"Arturov otok" tajnoviti je roman o četrnaestogodišnjem Arturu koji bez majke (umrla je na porodu), a zapravo i bez oca (koji stalno napušta dječakovo prebivalište, otok Procidu u blizini Napulja) živi u derutnoj velikoj, ali ipak bogataškoj kući koja je nekada davno bila samostan. Arturo nema ni jednog prijatelja i život mu uglavnom prolazi u intenzivnim lutanjima prirodom. Potpuno je slobodan i može provoditi vrijeme kako želi, nema nikakvih, pa ni školskih obaveza, a budući da uglavnom samuje, ovisan je o ocu Wilhelmu i njegovim rijetkim boravcima na Procidi koji nikada ne traju predugo i uvijek su obavijeni nekom čudnom, grozničavom atmosferom.
Wilhelm ne voli sinova pitanja, a kada ih Arturo i postavi, ne dobiva koncizne odgovore. Ipak, na kapaljku saznaje da mu otac ima jako dobrog prijatelja za kojega je spreman učiniti sve, ali i da je dao važna obećanja bivšem, pokojnom vlasniku velike kuće i svom meceni koji je u kuću primao isključivo muškarce, a prezirao žene. U takvom ženomrzilačkom okružju Arturo u kojem se polako budi seksualnost dočekuje očevu novu ženu, tek propupalu prostodušnu Nunziatu iz obližnjeg Napulja. Vrlo brzo nakon maćehina dolaska, otac ponovno napušta Procidu i u golemoj i hladnoj kući ostavlja ustreptalog adolescenta i pobožnu djevojku koji se moraju izboriti s međusobnim osjećajima mržnje, ljubavi, zanosa, ljutnje, strasti, sadističkih ispada, mazohističkih ovisnosti... Nunziata je do krajnosti podložna Wilhelmu iako on ne mari odveć za nju. A Arturo je većinu vremena intenzivno mrzi jer je mora dijeliti s ocem u kojemu vidi svog jedinog zaštitnika i prijatelja s kojim ima simbiotičku, ali jednosmjernu vezu. Odnose u obitelji ne uspije ublažiti ni rođenje Nunziatina i Wilhelmova sina, na kojega je Arturo već u startu bolesno ljubomoran, da bi onda prema njemu postao krajnje ravnodušan.
"Arturov otok" roman je o sporovoznom dječakovu ulasku u svijet odraslih pri čemu njegovo seksualno sazrijevanje ima vrlo veliku važnost. Blizina putene, ali i pobožne i tradicionalistički odgojene maćehe tjera ga u intenzivnu erotsku vezu s nešto starijom i iskusnijom Assuntom. Taj odnos nadomješta nedostatak bliskijeg i konkretnijeg odnosa s Nunziatom, prema kojoj Arturo ima potpuno ambivalentne osjećaje koji ga tjeraju i na pokušaj samoubojstva. A ljubav prema ocu dovodi ga do zbunjujućeg saznanja da je njegov otac opsjednut vlastitim spolom i mladim, lijepim mladićima koje voli puno više od svoje obitelji. Otkrivajući tajne odraslih i njihove nezadovoljene želje i potisnute strasti, mladi Arturo postaje izopćenik na otoku koji mu odjednom postaje premalen.
Brzo uviđa da mu je odlazak jedini izlaz, kako bi se fizički maknuo od bolesne obitelji u kojoj i maćeha i pastorak žele, ali ne mogu odabrati zajednički ljubavnički život i napustiti Wilhelma kojeg je također zarobila vlastita seksualnost. Jasno je da ni Wilhelm ne može napustiti svoju drugu ženu i dvojicu sinova te otkriti pravu prirodu ljubavnih i seksualnih izbora, nego se kukavički krije u upornom i ponižavajućem napuštanju malobrojne otočne zajednice u kojoj svi znaju sve o svima.
Pišući "Arturov otok" u pedesetim godinama prošlog stoljeća, Elsa Morante koja je bila supruga Alberta Moravije i prijateljica Piera Paola Passolinija, piše i o tadašnjim društvenim uzusima u kojima su ljudi masovno skrivali svoje osjećaje, što je prečesto vodilo u neobjašnjive tragedije. U ovaj roman zacijelo je ugradila i ponešto iz tuđih, ali i vlastite biografije, dajući svemu snažan literarni pečat. Ipak, roman je napisala građanski diskretno, na otmjenoj distanci, izbjegavajući direktne opise seksa, premda je tema romana i u današnje vrijeme sveopćeg povratka konzervativnosti izuzetno provokativna, a nekome možda i blasfemična.