Fraktura je Vanessu Montfort, španjolsku novinarku i književnicu, predstavila hrvatskim čitateljima njezinim sjajnim romanom "Žene koje kupuju cvijeće", a nedavno je objavila i roman "Žena bez imena" (urednica Monika Herceg, prijevod Tamara Horvat Kanjera, 20,99 eura), fresku koja govori o Španjolskoj 20. stoljeća, preciznije o životima i djelima nekih od najvećih španjolskih umjetnika.
Priča teče na dva posve odvojena kolosijeka, jedan počinje 1900. godine u Madridu, a drugi 2018. u Buenos Airesu; prvi govori o životu prve španjolske dramatičarke Maríje Lejárragi, čije je djelo tek nedavno otkriveno, jer sve što je napisala bilo je potpisano imenom njezina supruga, a drugi pravac priče prati rad redateljice koja režira djelo "Čini" i to postaje policijsko-arhivarska potraga za autorstvom.
Obje priče teku skladno i isprepliću se na uzbudljiv način, a posebno je zanimljiva priča iz prošlosti, priča o životu jedne žene koja je (treba to iskreno reći) sama odlučila da ostane skrivena iza lika svog supruga. On je bio uspješni kazališni redatelj, koji je živio za to da bude i autor, te je spremno prihvatio da samo njegovo ime stoji na njihovim – zapravo njezinim – djelima. Ljudi oko njih, veliki umjetnici s kojima su surađivali, naslućivali su istinu, a neki su je i znali.
Sve je još složenije jer upravo se junakinja ovog romana strastveno zalaže za emancipaciju i ravnopravnost žena, štoviše uključuje se i u politiku zbog koje joj je život ugrožen. Čovjeka za kojeg se udala to ne sprečava da ima veliku izvanbračnu avanturu, dijete s glumicom. Iako izvanbračno, kako godine prolaze, pokaže se da je to dijete jedini nasljednik, dok sama Marija, u teškim poslijeratnim godinama, dok joj je suprug živ, preživljava u totalnoj bijedi, gotovo slijepa i prisiljena založiti svoje jedino blago – prastaru pisaću mašinu. Druga priča, ona iz sadašnjosti, kroz likove glumaca, kao i one koji su Mariju upoznali kao staricu te njihove reakcije otkriva prave dubine ove priče koju je iz suvremene perspektive tako teško shvatiti. I prihvatiti. Poučno do boli!
