Bubnjevi, pojačala, reflektori, prazne boce piva posvuda po klubu, a neke su još pune, ipak je večer tek počela. Umjetnici na pozornici obraćaju se publici, ona reagira, dobacuje. Ne, nije riječ o koncertu, nego o poeziji – konkretno, o državnom prvenstvu u slam poeziji koje se nedavno održalo u zagrebačkom klubu Močvara.
– Slam poezija je poezija sa stavom – krenuo je efektno jedan od organizatora ovoga događaja, karizmatični Mario Kovač, te nastavio: – Slam poezija namijenjena je izvođenju, za razliku od klasične poezije koja je prije svega namijenjena tome da se čita. Slam je zapravo neka vrsta poetskog performansa. Znači, osim autorske poezije svakog pjesnika i pjesnikinje, ona uključuje i njegovu ili njenu osobnost i način kako se prijavljuje pred publikom – pun elana rekao je Kovač, koji je uz to što je renomirani redatelj, dramaturg i scenograf, jedan od začetnika slama u Hrvatskoj.
– Forma je jednostavna, lako je izvodiva. Možemo nastupati u klubovima, bircevima i knjižnicama. Treba nam samo jedan mikrofon; ako je prostor manji, čak ne treba ni mikrofon. Jer, slemeri nastupaju bez glazbene podloge, bez rekvizita, svatko sa svojom autorskom poezijom. Izvedbe su jako šarene. Cijeli niz paleta i različitih osobnosti prodefilira na pozornici. Tu bude svega, od klasične poezije do ljudi koji izgledaju kao da su pobjegli iz Vrapča – zaključio je opisivanje ove, u Hrvatskoj ne toliko poznate grane poezije.
S čak 18 natjecatelja u glavnoj kategoriji, hrvatski su umjetnici na prvenstvu u Močvari na iznimno osobni način recitirali svoju poeziju. Okruženje možda nije bilo kao na profinjenoj večeri poezije, ali slam to nije i ne želi biti.
– Velika nam je želja poeziju vratiti među ljude. Da poezija prestane biti mrtvo slovo na papiru koje se čita samo kad je lektira. Želimo da poezija bude živa i živi među nama – odlučno je rekao Kovač.
Natjecanje je – uz gostujuće slemere, prvaka Italije Sergia Gaurua te prvakinju Austrije Katharinu Wenty, nastup etno punk benda Turpija i brojne šale voditelja natjecanja Marija Kovača – trajalo nešto više od tri sata. Drugu je pobjedu zaredom osigurao Dejan Inđić, elektrotehničar iz Virovitice, koji je profesor informatike u Zagrebu. Jedan je prvih slemera u Hrvatskoj, recitira ovu vrstu poezije još od 2001. godine.
– Poezijom sam se počeo baviti još u srednjoj školi. Prvi sam se put prijavio 2001. u Močvari. Tada nisam ni znao što je to slam poezija. Ali sam po opisu vidio da bi to što pišem moglo odgovarati tom tipu poezije – rekao je Dejan te objasnio svoj stil: – Pišem s rimom, nisam popustio modernističkom pristupu. Trudim se ostaviti komentar na nešto, često na humorističan način.
Dejan je ritmičnom i dinamičnom intonacijom pjesme "Nesanica" u prvom krugu te kratkima "Babilonskom kulom", "Iluminati" i "Kositar (Cink)" u drugom pobijedio s 92 boda. Pritom je nadmašio bivšeg osvajača turnira Hrvoja Mimicu, koji je dobio 90 bodova, ujedno i našeg predstavnika na Svjetskom prvenstvu u Bruxellesu 2022. godine. Treći je bio Mario Ivan Iljaš s 88 bodova, dok je drugi krug zatvorio Marijo Krajinović s 86 bodova.
Iako je cilj slama populariziranje poezije, on kao grana te umjetnosti nije novitet u globalnom društvu. Dok Kovač neke elemente slam poezije vidi i u daljoj prošlosti, ona u ovom obliku postoji od 1980-ih, s podrijetlom iz Amerike. Od tada se definira kao vlastita grana poezije, koja je ujedno jedna od preteča današnjeg hip hopa. U Hrvatskoj se pojavila početkom 21. stoljeća.
– Slam poeziju u Hrvatsku je donio Valerij Jurišić, koji je tada bio urednik časopisa kao što su Nomad, časopis za pop kulturu koji se najviše bavio glazbenom, filmskom te u manjoj mjeri književnom scenom, te Homo Volans, studentski časopis za kulturu i društvo. On je 2000. doveo nizozemske i njemačke slemere, na čelu s višestrukim prvakom Njemačke i Europe u slamu Wehwaltom Koslovskim – prisjećajući se, govori Kovač. – Od hrvatskih pjesnika bili smo Milan Fošner i ja, pa bi se moglo reći da smo nas dvojica pioniri slama.
Hrvatska je scena ubrzo zaživjela, u prvoj generaciji slemera, osim Fošnera, Kovača i već spomenutog Dejana Inđića i Franka Bušića, još su bili Ivan Mlačić, Ivan Laić, Janko Mesić. Neki, kao prethodni hrvatski prvak Hrvoje Mimica, za slam poeziju doznali su tek nedavno.
Nije Kovač jedini akter promicanja ovog načina iščitavanja poezije. Ovo je prvenstvo Kazalište u Močvari (KUM) organiziralo u suradnji s udrugom DADAnti za promicanje eksperimentalne umjetnosti iz Splita – na čelu s Frankom Bušićem – i Udrugom za razvoj kulture URK iz Zagreba.
Franko Bušić s Kovačem je 2015. organizirao i prvo službeno prvenstvo Hrvatske. Ideja je to koja je došla od Europske slam federacije, a Bušić i Kovač su, kao jedni od prvih slemera u Hrvatskoj, preuzeli odgovornost za njegovo održavanje. S njima je na ovom devetogodišnjem putovanju i Zdenko Franjić, a posljednjih se godina u organizaciju uključio i Hrvoje Mimica.
Pobjednik prvenstva Hrvatske dalje ima pravo nastupa na europskom prvenstvu. To je put koji je inače financijski pokrivalo Ministarstvo kulture i medija. Međutim, od prošle godine financijske pomoći Grada i države više nema.
– Naviknuo sam se na to, da budem iskren – s blagim izrazom razočaranja otvorio je Kovač temu Ministarstva te dodao kako je prestao prijavljivati svoje projekte Gradskom uredu za kulturu i Ministarstvu. – Žao mi je zbog toga, mislim da bi oni trebali imati ljude koji bi to trebali znati prepoznati, koji bi trebali dolaziti na događanja. Kad uzmemo u obzir najam prostora, putne troškove, prehranu za sudionike i tako dalje, Močvara na ovaj događaj potroši nekakvih 7 do 10 tisuća kuna. Nama je to ozbiljna lova, a Ministarstvu kikiriki – kritično će Kovač.
– Za Močvaru i slam poeziju mislim da i nije loše biti na rubnoj poziciji. Mislim da je dobro zadržati "underground" poziciju, u kojoj smo slobodniji. Uvijek ćemo pomoći našim pjesnicima i pjesnikinjama da odu na međunarodna natjecanja da se predstave. Sredstva ćemo naći. Našli smo prošle godine za Hrvoja Mimicu da ode u Bruxelles na svjetsko prvenstvo. Ne treba nam lova od Ministarstva, ako dođe, dobrodošla je. Slam nije ni pokrenulo Ministarstvo, a neće ga ni zatvoriti. Slam će živjeti i bez toga – u svojem uobičajenom pozitivnom i odlučnom izdanju zaključio je Kovač.
Hrvatska slam scena ima sreću što iza sebe ima strastvene i snalažljive ljude te ujedinjenu zajednicu, a ako o ovoj vrsti poezije želite naučiti više, u rujnu svratite u Močvaru na promociju knjige "Antologija domaće i regionalne slam poezije".