O bilo čemu da ljudi govore, ponajviše govore o sebi. Toga je svjestan dramatičar Miro Gavran i potvrdio je tu istinu napisavši za svoju suprugu Mladenu monodramu "Hotel Babilon". Radnja se odvija na sudu, svjedoče sudionici i svjedoci pucnjave u bifeu dalmatinskoga gradića. U središtu pozornosti je slovačka turistica Zuzana Kollarova koja je pala žrtvom mjesnoga "galeba" Jakše Hektorovića zvanog Dalmatin. Zuzana je umjesto kratke ljubavne pustolovine očekivala brak.
Jednostavna je tako ljudska sudbina osvijetljena sa 11 strana, jer upravo toliko likova glumi Mladena Gavran. "Hotel Babilon" iskušenje je za glumicu, ona ima tek nekoliko sekundi da navuče novu periku, brkove ili kapu i da se preoblikuje u novi lik. Od svih osoba ipak su najsnažniji Zuzana Kollarova i Jakša Dalmatin. Redateljica Aida Bukvić tražila je od glumice tek krokije. Nisu se upuštale u karikature, već su likove tek brojnim karakterističnim detaljima oblikovali oko zajedničke priče.
Miro Gavran majstor je forme, dokazao je to i ovim tekstom. Osim toga, vješt je i s jezikom, govor njegovih likova živ je, preuzet iz stvarnosti. Njegove su simpatije za običnog čovjeka velike i zato njegovi likovi žive na pozornici vlastitim životom i poslije poklona. U trenu gledatelj spoznaje kako je svaki naš postupak duboko povezan sa životima drugih ljudi, sve što činimo zapravo u nevjerojatnoj mjeri određuje sudbinu drugih ljudi. Zbog pucnjave tako Njemica Helga odlučuje vratiti se svom bivšem suprugu, Talijan postaje impotentan, iseljenica Anđa odustaje od povratka u domovinu i odlučuje ušteđevinu uložiti u Americi... Zanimljiva je i završnica predstave u kojoj se sve pripovijeda kroz prizmu triju politički suprotstavljenih novina. Privatna patnja tako postaje javnom stvari kojom se argumentira određeni politički stav.
Predstava je postavljena u novoosnovanom Teatru Gavran, svoju je praizvedbu doživjela u Novoj Gradiški, a sinoć je bila zagrebačka premijera na pozornici Kazališta Vidra. Vjerojatno će privući pažnju publike vješto napisanim tekstom, uvjerljivom glumačkom interpretacijom i režijom Aide Bukvić koja itekako zna ugoditi publici i nasmijati je neprimjetnim povezivanjem svih elemenata predstave.
Želimir Ciglar