"Argentinski roman" Drage Pilsela još uvijek je u vrhu liste najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj. Čitateljska publika očito je trebala i prepoznala vrijednost u autorovoj ispovijesti o dugom putu hrvatsko-argentinskog dječaka zadojenog ustaštvom do antifašističkog aktivista i borca za ljudska prava.
S obzirom na Pilselovu veliku početnu kritičnost prema sebi kao piscu, kolegu na početku razgovora pitamo je li se nadao takvom uspjehu "Argentinskog romana"?
- Ni u snu. Doduše, moj urednik Miljenko Jergović i Daniel Žderić iz Profila su podržali knjigu vjerujući da to neće biti promašeni projekt, dapače, da će ga publika prihvatiti ali, ma koliko su me mnogi, počevši od Miljenka, hrabrili da ispričam tu obiteljsku pripovijest, ja se nisam mogao nadati da će Branka Kamenski morati odrobijati kaznu da iz tjedna u tjedan izgovara moje ime i prezime kada spominje dvije najprodavanije knjige.
I naravno da se prodaje u više primjeraka nego što HTV govori. Ona dobro prolazi i dosta vremena nakon zapažena nastupa kod kolege Aleksandra Stankovića. To je za mene, ipak, iznenađenje.
Što mislite da je glavni razlog interesa publike?
- Neću biti tako ohol da zanemarim priloge u medijima o njoj ali mi povratne informacije od čitatelja govore da su je mnogi uzeli u ruke nakon usmene preporuke (to se, na primjer, događa u Beogradu) što znači da nije tako slabo napisana kako sam se pribojavao. Moj je najveći strah bio da ću se knjigom osramotiti kao autor ali, eto, nisam, pa sam se sada počeo nadati da je Slavenka Drakulić znala što govori kada mi je 1995. kazala da u meni čuči pisac.
Većina onih koji mi se javljaju ističu tečnost, originalnost, snagu i odluku da se razgolitim, što mi je stvarno bila namjera učiniti kada sam je odlučio napisati.
Što vam se čini, je li vaša knjiga više duhova umirila ili ponovno uznemirila?
- Ako je suditi po reakcijama koje svakodnevno dobivam, ovo prvo, bez obzira na ljutita pisma nekih mojih bivših prijatelja iz Argentine ili na već uhodana javljanja raznih gmazova iz močvare. Ja vjerujem da postižem efekt koji sam tražio: dokazati da se može težiti ka smirivanju povijest jer se, kako sam napisao, burna povijest moje obitelji u meni sasvim sigurno smirila.
Je li vam se javio ijedan čovjek i rekao vam da je nakon čitanja vaše knjige "progledao", shvatio, promijenio vlastito mišljenje ili stavove?
- Da. I toga je bilo. Osobito me dirnulo pismo iz SAD-a iz kojeg izdvajam ove riječi: ''Hvala Vam na izuzetno toplo, ljudski i promišljeno napisanom ARGENTINSKOM ROMANU! Vi pomičete granice čovječnog, tjerate ljude na razmišljanje i da rade na sebi kako bi prevazišli mitove i laži nacionalističkog diskursa kakav je i mene držao u zarobljeništvu duha.''
Aktivni ste član Saveza antifašista Hrvatske. Koliko na toj strani još uvijek ima ideološki zadrtih ljudi nespremnih da priznaju greške i zločine one strane koja je izašla kao pobjednik iz Drugog svjetskog rata i potom necivilizacijski prigrabila vlast u Jugoslaviji?
- Ima ih, dakako. Ali svjedočim, od održavanja znanstvenog skupa ''Bleiburg i križni put 1945.'' u travnju 2006. i u organizaciji neumornoga Jurja Hrženjaka, na ovamo, da postoji sve veća spremnost da se priznaju zločini poraća i da se govori o ponašanju Tita i njegovih komunista.
Imao sam prilike posredovati i poticati nekim procesima i znam, kao što je slučaj s ponajboljim antifašističkim organizacijama u Hrvatskoj, onoj u Rabu ili onoj u Opatiji, da se antifašizam danas u našim redovima shvaća sasvim drugačije, potpuno demokratski, nimalo nalik shvaćanju iz doba SUBNOR-a.
Je li vas ikada itko u Argentini učio da je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, stariji od ustaša?
- Ne. Za nas je to jednostavno bio ustaški pozdrav kojeg smo mi koristili da se dičimo svim segmentima postojanja NDH. Baš sam dobio hrpu prigodnih pisama između članova moje šire obitelji i Poglavnika u Argentini pedesetih godina koji to pokazuju.
Spremate se na pisanje nove knjige. O čemu se radi, ako nije prerano?
- Dogodila mi se potpuno neočekivana situacija, kao de je u meni eruptirao vulkan jer istodobno radim na četiri knjige. Među njima je i nova Profilova knjiga koja je timski rad desetak autora o tome što bi bilo da baka Roza i djed Jakov Pilsel 10. svibnja 1945. nisu spasili život Anti Paveliću u Judenburgu nakon što je kukavički ostavio svoj narod na cijedilu.