Uvijek se nekako dogodi da svi najbolji filmovi dođu na repertoar na kraju godine, a iznimka nije ni "Njegove tri kćeri" Azazela Jacobsa. Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Torontu u rujnu ove godine, a sada je dostupan i na Netflixu. "Njegove tri kćeri" bez sumnje su jedna od najboljih drama ove godine. Ono što je bila "Bračna priča" Noaha Baumbacha prije pet godina u tematiziranju odnosa između dvoje supružnika, to su "Njegove tri kćeri" u priči o odnosu između kćeri i oca te između sestara međusobno.
Cijeli film događa se u jednom stanu. Tri sestre, koje međusobno i nisu u najbližim odnosima, nalaze se u stanu njihova oca koji proživljava posljednje dane, a svakog im se dana po nekoliko puta dnevno učini da je riječ i o posljednjim satima. Odlučile su zajedno biti tu do kraja, no zaboravile su koliki im izazov predstavlja dijeljenje istoga krova.
Katie (Carrie Coon) je sestra koja je najodgovornija, najozbiljnija i najodraslija. Odrješita je i autoritativna. Za Christinu (Elizabeth Olsen) svatko bi mogao reći da vodi savršen život. Ima muža i kćer, prakticira jogu, tehnike dubokog disanja za smirivanje i cijela je u filozofiji samopomoći za koju se može reći da je pomodna. I tu je treća sestra Rachel (Natasha Lyonne), crna ovca obitelji. Rachel živi s ocem i jedina je koja je s njim bila cijelo vrijeme tijekom njegove bolesti. Unatoč tomu, njezine sestre, a posebice Katie, vide samo to kako je po cijele dane napušena, kako dokoličari, besposličari i kako "zarađuje" tako što se kladi i dane provodi gledajući utakmice. Rachel, inače Christinina i Kateina polusestra, uopće se i ne trudi pravdati svojim sestrama.
U količini napetosti koju su stvorili njihovi različiti karakteri i klaustrofobiji scenografije koja tu napetost samo povećava dolazi do eskalacije. Svađa među sestrama dinamična je, brza, žustra i po atmosferi u kojoj je sav naglasak na nemoći koju proizvodi nerazumijevanje druge osobe zaista jako podsjeća na "Bračnu priču" ili barem na famozni dijalog Jesseja (Ethan Hawke) i Celine (Julie Delpy) iz filma "Prije ponoći". Natasha Lyonne ovdje je odigrala sjajnu ulogu. Navikli smo je viđati u komedijaškim ulogama i humor, prgavost i stav frajerice koji joj tako dobro stoji donosi i ovdje.
Međutim, u ovom je filmu pokazala kako joj dobro pristaju i dramske uloge. Baš ona sa svim svojim karakteristikama i osobinama daje "Njegovim trima kćerima" šarm i baš je ona tajni sastojak i začin filma te svojom ulogom autsajderice i neshvaćene sestre posebno grije srca. "Njegove tri kćeri" film je kroz koji se svađa i miri, tuguje i veseli. Film je to koji u svoj svojoj ljepoti apsurdnosti pokazuje kolika je moć povezivanja putem smrti, a i kolika je ljepota kada se baš iz nje rodi nešto lijepo. U slučaju tri sestre to je svakako razumijevanje, i samih sebe, ali i to da počinju razumjeti jedna drugu.
