Nakon Boba Dylana i Svetlane Aleksijevič, Nobelovu nagradu za književnost dobio je britanski prozaik japanskog porijekla Kazuo Ishiguro. Iako nije bio među najočekivanijim dobitnicima ove nagrade kao što su to Haruki Murakami, Margaret Atwood, Amos Oz ili pak Ngugi Wa Thing’o, Ishiguro se već nekoliko godina nalazi na popisima potencijalnih dobitnika najprestižnije svjetske literarne nagrade koja laureatu donosi iznimnu svotu od čak 937.000 eura, ali i trajnu svjetsku slavu.
Slavna ekranizacija
Doduše, Ishiguro je bio slavan i prije nego što je Švedska akademija objavila da je Nobelov laureat. Otkad je objavio roman “Na kraju dana” (koji je više nego uspješno ekranizirao američki redatelj James Ivory, i to s Emmom Thompson i Anthonyjem Hopkinsom u glavnim ulogama), Ishiguro je postao kanonski britanski pripovjedač čije se knjige prodaju u milijunima primjeraka i prevode na desetke svjetskih jezika.
Uostalom, za isti je roman Ishiguro već dobio i Bookerovu nagradu te je tako već od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća među najhvaljenijim piscima engleskog govornog područja.
Ishiguro je rođen 8. studenog 1954. godine u Nagasakiju. Obitelj oceanografa koji dobiva posao u Velikoj Britaniji 1960. godine seli se u Surrey, a mladi Ishiguro u Velikoj Britaniji završava školovanje te 1982. dobiva i britansko državljanstvo.
Kao mladić bavi se čak i pjevanjem i pisanjem tekstova za skladbe, radi s beskućnicima, a prvi roman “Blijed opis brežuljaka” objavljuje 1982. godine. Slijedi roman “Umjetnik plutajućeg svijeta”, a onda i bestseler “Na kraju dana” te roman “Neutješni”.
Veliku popularnost stekli su i romani “Kad smo bili siročad” i “Ne daj mi nikad da odem”, kao i opsežni roman “Bez utjehe”.
Prije dvije godine Ishiguro je objavio, uvjetno rečeno, povijesni roman “Pokopani div” koji kritika baš i nije dočekala hvalospjevima, ali koji je dobro prošao među čitateljima.
Osim romana, Ishiguro piše i kratke priče (zapažena zbirka “Nokturna” prevedena je i na hrvatski jezik), ali i scenarije, primjerice za film “Bijela kontesa” koji je isto snimio James Ivory, te TV drame i kolumne.
Izuzetna je i dugogodišnja suradnja Ishigura i američke jazz-pjevačice Stacey Kent za koju Ishiguro piše pjesme.
U obrazloženju za dodjelu Nobelove nagrade Ishiguru u švedskoj su Akademiji istaknuli emotivnost njegove proze izjavivši da je njegova proza nešto između proze kakvu su pisali Jane Austen i Franz Kafka.
Književni teoretičari Ishigura ubrajaju među autore neupitnog postmodernog književnog senzibiliteta koji se bavi ljudskim sudbinama ispreplićući radnju s povijesnim zbivanjima.
Ishiguro s obitelji (supruga i kći) već dugo godina živi u Londonu te je nedavno izjavio: “Volim živjeti u Londonu. Ali, kad bih morao napisati londonski roman, London bih opisao poput vampira koji siše krv iz ostatka zemlje.”
Pet knjiga na hrvatskom
Osim zbirke priča “Nokturna”, kod nas su objavljena četiri romana novopečenog nobelovca. Sudeći prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice za 2015. godinu, Ishiguro ni izdaleka nije među najposuđivanijim piscima u županijskim knjižnicama jer je te godine zabilježio tek 208 posudbi (dok je, primjerice, Dimitrije Tucović posuđen više od tisuću puta). No dobivanje prestižne nagrade sigurno će dodatno povećati Ishigurovu popularnost.
Među 110 dosadašnjih dobitnika Nobelove nagrade dva su japanska autora, i to Kenzaburo Oe i Yasunari Kawabata.