glazbene recenzije

Streaming industrija cvate u lockdownu s ljudima prikovanima kod kuće

Streaming industrija cvate u lockdownu s ljudima prikovanima kod kuće
29.12.2020.
u 11:23
Naš glazbeni kritičar Hrvoje Horvat piše o trendovima na hrvatskoj estradnoj sceni.
Pogledaj originalni članak

Godinu na isteku nedvojbeno je obilježila pandemija korone, a time i promjena navika svjetske populacije koje su se itekako odnosile i na konzumiranje glazbe. Bez koncerata, u blažem ili jačem lockdownu, mnogi su najveći dio vremena boravili kod kuće, pri čemu je, prema godišnjim izvještajima prodaje, posebno profitirala industrija streaming servisa.

Već i nepotpuni domaći podaci o povećanju korištenja streaming servisa prisutnih u Hrvatskoj, pa i raspodjela zarade glazbenicima čija se glazba na njima sluša, pokazuju povećano korištenje. Ali i puno veću zaradu streaming kompanija, nego glazbenika čije materijale prodaju. Što se tiče povećanja prodaje, jasno je da streaming servisi u svijetu odnose pobjedu kao najkorišteniji format za slušanje glazbe.

Stoga se valja podsjetiti jedine “krive” poslovne prognoze Stevea Jobsa iz Applea, kad je prije petnaestak godina u američkom magazinu Rolling Stone izjavio da streaming nema budućnosti, jer ljudi žele fizički “posjedovati” svoju glazbu. Jobs je bio u krivu, pa se i Apple od tada puno jače uključio na tržište streaminga, ali mnoge nedoumice ostaju prisutne. Jer, koliko god je model pretplate i korištenja “iz kuće” postao dominantan, pala je kvaliteta takve masovne distribucije. Teško je očekivati da ćete za pedesetak kuna pretplate mjesečno dobiti kvalitetu zvuka tisuća albuma, kad jedan CD u trgovini košta više od toga. Neke bi razlike u kapitalizmu moralo biti?

Naravno, jer kvaliteta zapisa i slušanja streaminga nije ni blizu CD reprodukciji, iako to mnoge slušatelje ni ne zanima i to ne primjećuju. Ne samo zato što se najčešće radi o isporuci 320 kbps, za razliku od “punog formata” zvuka CD-a, nego i zato što automatizirano sučelje streaming servisa smanjuje dinamiku snimke, što možete jednostavno provjeriti izravnom usporedbom kvalitete zvuka CD-a i reprodukcije streaminga, čak i kad odaberete opciju “hi-fi slušanja”, ako je nude.

No industrija ide dalje i traži kupce pa se u zadnjem desetljeću nametnula kategorija snimaka visoke rezolucije, u kojoj možete preuzeti/kupiti digitalne snimke u rezoluciji od 24 bita, što je viša rezolucija nego CD format, koji podržava 16-bitne snimke, iako je razliku teško zapaziti ljudskom uhu. Dolazak Blu-ray formata bitno je pripomogao još većoj popularnosti hi-res zapisa (visoke rezolucije), jer Blu-Ray diskovi podržavaju puno veću količinu podataka nego DVD, a pogotovo CD. Ogledan primjer za novu industriju bio je i sjajan box set “Archives Vol 1.” Neila Younga prije desetak godina (prije nekoliko tjedana pojavio se dugo čekani drugi dio, ali može se kupiti samo s Youngove web-stranice), kojemu je glavna reklama bila upravo činjenica da su u Blu-ray formatu kupci zapravo dobivali studijske mastere, dakako, za puno veću cijenu nego kad su Youngov “Archives” kupili na CD formatu.

No, s druge strane, pitanje je što ljudsko uho zapravo može čuti. I dok se razlika u zvuku između mp3 formata i CD-a jasno čuje, ostaje dilema je li to placebo što čuju slušatelji koji su pasionirani potrošači glazbe u hi-res formatu. Bez obzira na takva pitanja, upravo je to razlog da se mnogi materijali, pogotovo box setovi najprodavanijih starijih imena, pojavljuju i s Blu-ray inačicom na kojoj su ne samo audiozapisi u visokoj rezoluciji nego i razni arhivski videomaterijali kojih je moguće naslagati daleko veću količinu na Blu-ray disku nego na DVD-u.

Dobar primjer su šampioni prodaje Pink Floyd, koji su za svoj golemi box set “Early Years”, ili šest pojedinačnih izdanja s materijalima od 1965. do 1972. godine, odabrali upravo kombinaciju CD-a, DVD-a i Blu-raya, slično kao i na prijašnjim višetomnim boxovima “Immersions”, vezanim za albume “The Dark Side of the Moon”, “Wish You Were Here” i “The Wall”. Pa kako je moguće da uz ovakvu konkurenciju visoke rezolucije i relativno sniženih cijena digitalne ponude, ili svima dostupnih streaminga, plastični vinili doživljavaju procvat?

Radi se o povezanom djelovanju, jer kako inače objasniti da su ne samo 1973. Pink Floyd s “The Dark Side of the Moon” ostali na američkoj top-100 ljestvici godinama nego da su i danas upravo albumi Pink Floyda “Endless River” i stari favoriti od “The Dark Side of the Moon”, “The Wall” i drugih, među najprodavanijim vinilima?

Radi se o tome da će pristojno stojeća svjetska publika najčešće kupiti i digitalna izdanja i vinile. S jednim će dobiti digitalni komfor i brz pristup glazbi, a s drugim drukčije iskustvo slušanja, kvalitetniji zvuk s manje kompresije, digital clippinga i loudnessa, velike omotnice koje s vizualne i grafičke strane djeluju daleko ozbiljnije od minijaturnih replika CD-ova te najčešće i neku veliku knjigu s neobjavljenim fotografijama, novim esejima, itd., uključenu u box set. Drugim riječima, ako je igdje istinita ona izreka da se povijest ponavlja, onda je to upravo u svjetskoj diskografskoj industriji.

Albumi

Europska prijestolnica kulture 2020. godine, Rijeka, prije 40 godina bila je prijestolnica rock-supkulture, preciznije punka i novog vala. Od svih legendarnih albuma iz tog doba prvi album Parafa bila je karika koja je donedavno nedostajala i na formatu CD-a, a sad je objavljena i na vinilu, u povodu 40. obljetnice originalnog izdanja. Album je izvorno objavljen 5. lipnja 1980. i donio je zvuk prve postave Parafa. Posebno izdanje albuma osim originalnog tadašnjeg tonskog miksa donosi i četiri dodatne pjesme, “Rijeka” i “Moj život je novi val” s nastupnog singla Parafa objavljenog 1979., singl-verziju “Narodne pjesme”, objavljenu na tadašnjoj kompilaciji “Novi punk val 78-80” i koncertnu izvedbu pjesme “Goli otok” iz 1979. s nastupa u Puli.

“A dan je tako lijepo počeo” bio je jedan od prvih snimljenih punk-albuma na ovim prostorima, ali objavljen je s vremenskim odmakom zbog problema s jugoslavenskom komisijom za šund. Tada je zamijenjen originalni ovitak, neke pjesme nisu uvrštene na album, a “Narodna pjesma” na albumu je objavljena s drukčijim stihovima. I s tim zahvatima album je doživio palac dolje notorne “komisije za šund” i na tržištu se pojavio s višom cijenom. No to nije umanjilo njegov uspjeh, početna naklada je rasprodana, pa je kasnije vinilni album doživio i drugu nakladu, prodavši se ukupno u 25 tisuća kopija. Kako je rekao Igor Vidmar, jedan od producenata albuma, “Parafi su bili anticipacija dolazeće krize, u smislu preteče društvene deziluzije i nastojanja društveno podređenih slojeva da na bilo koji način izraze svoju individualnost”. U originalnom tiskovnom materijalu koji je pratio album pisalo je: “Parafi pjevaju o ulici koja znade biti podrugljiva i zajebantska, teška i mučna ulica tinejdžerskih nedoumica, strasti, zasebne mitologije i svog kuta promatranja… zato ova ploča donosi ironiju, podrugljivost, ludiranje i slobodan pristup tabuima malograđanske mediokritetske svakodnevice”.

Koncerti

U sklopu obilježavanja dva desetljeća EXIT festivala EXIT TV u novogodišnjoj noći donosi poseban višesatni program u kojem će se naći mnoga imena iz bogate povijesti festivala, kao što su The Cure, The Prodigy, Migos, David Guetta, The Chainsmokers, Moby, Faithless, Motorhead, Jason Derulo, Atoms For Peace, Liam Gallagher, Damon Albarn, Hurts, Pet Shop Boys, Nile Rodgers, Fever Ray i mnogi drugi.

Eklektičan miks povijesnih nastupa s glavne pozornice pod nazivom „EXIT To 2021“ 31. prosinca moći će se gledati na adresama Facebook i YouTube stranice EXIT festivala. „Znajući kako će nadolazeći novogodišnji praznici biti jedinstveni u tome što će ih velika većina ljudi provesti u svojim domovima u vrlo specifičnim uvjetima, odlučili smo napraviti ono što znamo najbolje – ponudimo svima IZLAZ iz trenutačne situacije, podijelimo s njima neke od najvažnijih trenutaka koje smo u prošlih 20 godina zajednički doživljavali i na najbolji mogući način zabavimo se tijekom novogodišnje noći“ – izjavila je Maja Starčević, programska menadžerica glavne pozornice EXIT festivala.

Pozivu da snimke njihovih nastupa budu dio ove izuzetne novogodišnje noći brzo su se odazvali brojni izvođači, navodeći da su veoma sretni što će biti dio ovakvog projekta. Među novogodišnjim hitmejkerima nalaze se David Guetta, The Chainsmokers, Lost Frequencies, Jason Derulo, Bastille i nezaboravni Nile Rodgers, dok će ljubitelji hip hop kulture moći uživati u hitovima i nezaboravnim nastupima velikana među kojima su Migos i Desiigner. Na oduševljenje ljubitelja tvrđeg zvuka, u online dočeku 2021. neće izostati ni gitare, budući da ćemo svi zajedno imati priliku podsjetiti se kako su zvučali The Cure, Motorhead i Phil Anselmo, dok će pravu energetsku bombu donijeti The Prodigy, Moby, Faithless i Dub FX. Pridružit će im se i Liam Gallagher a svojim pjesmama ispraćaj Stare godine upotpunit će Ziggy Marley, Damon Albarn, Fever Ray, The Vacciness, Atoms For Peace i Roisin Murphy, dok će zvuke popa donijeti Tom Odell, Rag n Bone Man i John Newman, kao i sastav Hurt.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.