Svi znamo da je Miloš Forman veliki umjetnik, ali ja sam imao sreću upoznati ga kao izrazito toplog i mudrog čovjeka - rekao nam je Vinko Brešan povodom Formanove smrti. Hrvatski redatelj proveo je večer s legendom na festivalu u nizozemskom Vlissingenu 2004. godine. Brešan je dobio nagradu za “Svjedoke”, a Forman za životno djelo.
- Slušao sam tu mudrost s izvora i sjećam se priče o tome kako je producent “Amadeusa” imao već sklopljen predugovor s Tomom Cruiseom. Ali Forman je rekao: “Ako će Tom Cruise glumiti Amadeusa, svi će ići gledati kako Tom Cruise glumi Amadeusa. Ali, ako će Tom Hulce glumiti Amadeusa, svi će zaista i vidjeti Amadeusa - prepričao je Brešan, izdvojivši i jedno drugo Formanovo remek-djelo:
- Za mene osobno “Kosa” je najveći i najznačajnjiji ikada snimljeni mjuzikl. To je film iz 1980., a izgleda kao da je snimljen jučer. To je čudo - kaže Brešan.
Slavni češki, a potom naturalizirani američki redatelj Miloš Forman umro je u subotu, 14. travnja 2018., u 86. godini, nakon kratke bolesti. Rođen je 1932. u češkom gradu Časlavu. Kao članovi pokreta otpora, roditelji su mu ubijeni u nacističkom logoru. Obrazovan i formiran u slavnoj praškoj filmskoj školi, postao je jedan od najzapaženijih redatelja češkog novog vala snimajući filmove kao što su “Audicija”, “Crni Petar”, “Ljubavi jedne plavuše”, “Vatrogasna zabava” i “Gori, moja djevojčice”.
Nakon sloma Praškog proljeća 1969. napušta Češku, a već 1971. svojim prvim američkim filmom “Svlačenje” osvaja Zlatnu palmu u Cannesu. Slijedit će remek-djela kao što su oskarima nagrađeni “Let iznad kukavičjeg gnijezda” i “Amadeus”, “Kosa”, “Narod protiv Larryja Flinta”, “Čovjek na Mjesecu”, “Gojini duhovi”.
Formana je osobno upoznao i Rajko Grlić, koji je iz SAD-a smjesta odgovorio na naš upit. - Njegovi filmovi su mi puno značili. On i Ivan Passer kasnih šesdesetih vratili su europskom filmu pravo da stvarnim životom ispunjava filmsko platno - napisao nam je hrvatski redatelj u mailu, podijelivši s nama jedan biser, priču u sudbonosnoj noći 1969. u kojoj je Forman napustio svoju domovinu. U svojoj knjizi “Neispričane priče”, koju ovih dana objavljuje izdavačka kuća Hena Com, Rajko Grlić opisuje i bijeg genijalnog redatelja na Zapad
Goa, 2016.
Sjedimo pod trijemom portugalske kolonijalne vile. U gostima smo kod Toma, indijskog producenta. Čekamo da počne večera. Uz čašu vina Ivan Passer Ani i meni priča kako su on i Miloš Forman pobjegli iz Čehoslovačke.
Prag, 1969.
Ivan je čuo da su Rusi počeli hapsiti. Nazvao je Miloša i rekao mu da se spremi.
Mikulov, 1969.
Oko četiri sata iza ponoći stigli su na čehoslovačko-austrijsku granicu. Pred rampom su stali, ugasili motor i čekali. Nakon nekoliko minuta iz mraka su izronila dva vojnika. Ivan je otvorio prozor i pružio pasoše. Vojnik ih je počeo pažljivo listati, zastao na trenutak i pitao gdje su im izlazne vize bez kojih čehoslovački građani ne mogu napustiti zemlju. Nisu ih imali, ali je Ivan, vjerujući da time dobiva na vremenu, rekao da su im u koferu. Izašao je, otvorio prtljažnik i počeo prekapati.
Za to vrijeme policajac je obišao auto i prišao Milošu. Pitao ga je je li on onaj filmski režiser Miloš Forman. Miloš je potvrdio svojim dubokim glasom i dodao kako zna da se njegovi filmovi njemu sigurno ne sviđaju. Ivan mu je htio dobaciti da je to kriva rečenica u krivo vrijeme, ali bilo je kasno. No vojnika to nije zasmetalo. Rekao je da nije točno, da on baš voli njegove filmove i kako mu je najdraža ona scena iz Lásky jedné plavovlásky u kojoj se prsten kotrlja po podu. Ivan je prestao kopati po koferu i gledao kako policajac, sagnut ispred Miloševog prozora, igra tu scenu i pri tome se glasno smije. Kad je ugledao Ivana, mahnuo mu je i rekao da prestane tražiti, da mogu mirno ići dalje.
Sjeli su u auto i prije no što su krenuli vojnik se nagnuo prema prozoru i rekao: „S panem Bohem panove.“ To se, kaže Ivan, govori samo onda kad se nekome, za koga ne očekuješ da se vrati, želi dobar put. Tako su Ivan i Miloš zajedno otišli na zapad. Zajedno su odrasli u poratnom sirotištu, zajedno su počeli na filmu. Ivan je pisao scenarij za sve Formanove češke filmove i usto režirao meni možda najdraži film češkog novog vala, Intimni osvětleni. Ivan danas ima osamdeset i tri i živi u Los Angelesu. Miloš osamdeset i četiri i živi u New Yorku. Telefonom se uredno čuju jednom tjedno, u subotu.