I u Hrvatskoj će, kada i u svijetu, u utorak biti obilježena 80. obljetnica Anschlussa, nacističkoga pripojenja Austrije Trećem Reichu.
Sanacijska uprava Studentskog centra u Zagrebu na čelu s Mirkom Bošnjakom odlučila ga je obilježiti u velikoj dvorani kina u Savskoj, u znamenitom SC-u, gdje su se nekada događale povijesne stvari. Nakon predavanja hrvatskog povjesničara Marija Jareba na temu Anschlussa, s naglaskom na Hrvatsku, bit će i projekcija dokumentarnog filma Jakova Sedlara “Beba iz paketa” koja je realizirana u suradnji s Muzejom holokausta Yad Vashem iz Jeruzalema. Ulaz je slobodan.
– Radi se o vrlo potresnoj priči o tome kako su djevojčicu Dinu Buchler, nakon što su joj roditelji stradali u holokaustu, spasili Gjina i Tihomil Beritić, majka i sin, koje je 1994. izraelska država proglasila pravednicima među narodima – kaže Sedlar.
Nakon Zagreba, film će biti prikazan u Jeruzalemu, Tel Avivu, Haifi, New Yorku, Los Angelesu i Berlinu. Sedlar se posebno veseli što će gospođa Dina, koja od 1948. živi u Izraelu, zajedno s kćeri i sinom doći na svečanu premijeru.
– I oni i ja posebno smo uzbuđeni jer se radi o vrlo neobičnoj priči koja nikoga neće ostaviti hladnim – kaže. Sedlar je, premda već dva tjedna službeno u mirovini, i dalje vrlo zaposlen redatelj jer završava još dva dokumentarna filma i počinje snimati igrani film. Dokumentarni film “Čovjek koji je uhitio Eichmanna” priča je o Rafi Eitanu, najpoznatijem agentu Mossada, koji je zapovijedao operacijom hvatanja i stavljanja lisica na ruke nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu. Prvi put on će govoriti o svojoj životnoj priči i mnogim detaljima iz te Mossadove akcije. Rafi Eitan ujedno je i jedan od posljednjih slavnih pionira stvaranja države Izrael. Osim što je stajao iza niza akcija izraelske tajne službe, bio je bliski suradnik svih izraelskih političara, od Bena Guriona do Benjamina Netanyahua. O njemu govore bivši premijer Ehud Olmert, najpoznatiji izraelski odvjetnik Ron Kaspi i Yaakov Peri, bivši šef Shin Bet-ay izraelske sigurnosne agencije za unutarnje potrebe. Drugi Sedlarov film na kojem radi nosi naslov “Laž koja ne umire”, a priča je to o najantisemitskijoj knjizi dosad napisanoj, o “Protokolima sionskih mudraca”. Na toj knjizi napajao se i još se napaja antisemitizam svih onih koji su željeli i još uvijek žele uništiti židovski narod. Ta je knjiga nadahnjivala i Hitlera dok je pisao “Mein Kampf”, ali, kaže Sedlar, o toj se knjizi, nažalost, još uvijek uči kao o istinitoj u gotovo svim arapskim zemljama.
Nakon Biblije to je, tvrde, druga najčešće tiskana knjiga uopće. O tome kako je nastala, tko ju je napisao i kakav je odjek imala i ima te što se može napraviti da se njezin utjecaj smanji, govore Ira Forman, veleposlanik za antisemitizam u administraciji Baracka Obame, Marshall Breager, koji je istu funkciju imao kod Ronalda Reagana, Sukhail Kahn, muslimanski lider u SAD-u, nekoliko židovskih rabina i katoličkih dostojanstvenika iz cijeloga svijeta.
– Posebno se veselim što smo daleko odmakli u pripremama na realizaciju prvoga igranoga filma na temu samoubojstva hrvatskih branitelja (radni naslov je “Duhovi”). To je uistinu bolna tema, o njoj se gotovo i ne govori, kao da je se stidimo. A možda bismo se i trebali stidjeti... – napominje Sedlar. Radi se o velikom projektu s 40-ak glumaca i nekoliko stotina statista. Pomoć mu, kaže, nije došla od institucija, ali je dobio pomoć od niza poznatih, ali i anonimnih Hrvata. Na pitanje što je s državnim novcem, Sedlar kaže da “s HAVC-om kakav je bio u vrijeme Ive Lole Hribara nije bilo suradnje. Ona je bila samo za odabrane bez obzira na to je li te filmove gledalo 100 ili 2000 ljudi”. No, kaže, “nitko nije idealan, pa ni ja, jer sam u jednom slučaju pretjerao.
U više navrata putem medija iznio sam nekoliko krajnje difamatornih izjava o Hrvoju Turkoviću, optuživši ga da je kao član Upravnog odbora HAVC-a utjecao na dodjelu sredstava svojoj supruzi, redateljici Snježani Tribuson i njihovu sinu Goranu, koautoru vizualnog identiteta HAVC-a. Izjave sam dao bez poznavanja procedure odlučivanja i dodjele programskih sredstava te bez provjere nadležnosti UO HAVC-a. Zato mi je žao da su zbog toga imali neugodnosti te što su njihovo javno djelovanje i moralnost pred javnošću bili dovedeni u pitanje”, ispričava se Sedlar. No, primjećuje da “prema ovome što se događa, ništa se u HAVC-u nije promijenilo...”.
Nema promjene bez Hasanbegovića kao ministra kulture.