Nova biografija grupe Queen upravo je ugledala svjetlo dana u hrvatskom prijevodu u izdanju Rockmarka. Knjiga "Magnifico! Sve o grupi Queen" djelo je britanskog novinara Marka Blakea, zaslužnog i za biografiju Pink Floyda, bestseler "Kad svinje polete". A Blake, strastveni obožavatelj grupe Queen i pažljivi skupljač priča, odlučio je u svojoj najnovijoj knjizi predstaviti jedan od najvećih rock-sastava svih vremena u novom svjetlu.
U njoj su sadržana desetljeća njegove ljubavi prema Queenu, iskustva s koncerata, dosad nepoznati detalji i pikanterije iz razgovora s članovima grupe, gitaristom Brianom Mayem i bubnjarom Rogerom Taylorom, nekonvencionalno i originalno posloženi u 132 priče, abecednim redom, od A do Z. Ukratko, knjiga je to za one koji žele znati baš svaki detalj o fenomenu kakav je bila grupa Queen - o ljubavima njezinih članova, porocima, usponima i padovima, umjetničkim inspiracijama, jedinstvenim vrlinama, ali i njihovim običnim, ljudskim manama.
- Queen je osamdesetih bio jedini bend koji sam gledao, koji me uspio nasmijati iz pravih razloga. Drugi bendovi i pjevači shvaćali su sebe previše ozbiljno. Queen i Freddie Mercury bili su iznimka. Glazba Queena bila je elegantna, besramna, smiješna, neustrašiva, kompleksna i jednostavna - ponekad i unutar jedne jedine pjesme. Stvaranje te glazbe bila je ozbiljna stvar, a članovi grupe znojili su se u studiju. No na pozornici su bili zabavljači, a Freddie Mercury uvijek je publiku uključivao u svoju zabavu. Djelomično je to razlog zbog kojega su Queen još i veći u ovom stoljeću no što su bili u prethodnom dok je Mercury još bio živ - kaže Blake koji u knjizi otkriva brojne zanimljive crtice o grupi od početaka do danas.
Primjerice, medicinski su stručnjaci 2012. otkrili da pjesmu "Another One Bites the Dust" upotrebljavaju kao sredstvo za obuku o provođenju kardiopulmonalne reanimacije. Očigledno, kaže Blake, ritam od 120 otkucaja u minuti idealan je za tempiranje pritisaka pri masaži srca. Istraživanjem pak glasa Freddieja Mercuryja otkriveno je da je u svom prepoznatljivom pjevanju na neobičan način upotrebljavao strukture tkiva u grlu poznate kao ventrikularni nabori. Njih pjevači rijetko koriste u klasičnom pjevanju, ali tom se tehnikom grlenog pjevanja služi autohtono stanovništvo ruske autonomne pokrajine Tuve u Sibiru, ali i Mongolije.
Možda ni najzagriženiji obožavatelji ne znaju da grupa Queen zamalo nije nazvana tim imenom. To je ime predložio Freddie Mercury, no nije se svima u grupi sviđalo. Na kraju ih je uspio nagovoriti da na njega pristanu, a vjerojatno i bolje da su pristali, jer tko zna, možda i ne bi postali tako slavni s imenom kao što je "Build Your Own Boat". Bio je to naziv knjige koju je Brian May ugledao na polici u kući Rogera Taylora, a i druga propala ideja za ime, Great Dance, potekla je iz knjige "Perelandra" C.S. Lewisa.
Mercury pak, čiji su šarm, karizma, glas, ekscentrični izgled i scenski nastupi postali zaštitni znak grupe Queen, oduvijek je znao da želi postati slavan. I svaku priliku koristio je kako bi se što više približio svom cilju - pa i svoju prvu djevojku s fakulteta, a pohađao je grafički dizajn na Ealing Art Collegeu, pozvao je na čaj tek kada je otkrio da je prisustvovala snimanju legendarne emisije Top of the Pops, povjerivši joj da je njegova tajna ambicija da u njoj nastupi. Freddie Mercury, rođen 1946. kao Farrokh Bulsara u Zanzibaru u obitelji zoroastrijanaca perzijskog podrjietla, imao je burno djetinjstvo. Njegov otac bio je zaposlenik britanskog konzulata, pa je zbog prijetnji smrću nakon pada zanzibarskog sultanata 1964., obitelj iz Zanzibara morala pobjeći u Englesku sa samo nekoliko kovčega i odjećom koju su imali na sebi.
"Oni koji su Mercuryja upoznali u to doba sjećaju se ljubaznog dječaka izgubljenog u novoj zemlji, no odlučnog da se uklopi. Tražio je da ga novi prijatelji zovu Fred ili Freddie i rekao roditeljima da nije dovoljno pametan da bi postao liječnik te da želi studirati umjetnost i metamorfoza iz Farrokha Bulsare u Freddieja Mercuryja je započela. Do 1969. povučeni školarac postao je modni mačak u svilenim šalovima. Svima je govorio da će biti pop-zvijezda", piše Blake.
Iako ambiciozan i šoumenski nadaren, u ranim danima, Mercury još nije bio pronašao svoj glas. Prvi bend s kojim je nastupio na pozornici kao pjevač zvao se Ibex, ali onima koji su ga čuli činilo se da je njegov smisao za modu bolji od njegova smisla za glazbu
- May i Taylor kasnije su priznali da ga tada i nisu baš ozbiljno shvaćali. No, kada se njihov sastav Smile raspao, Mercury je ugrabio šansu, osvojio ih je upornošću i šarmom, a ostalo je povijest. Neko vrijeme živjeli su kao i svi mladi, siromašni glazbenici u lošim iznajmljenim stanovima, a Mercury i Taylor imali su štand s rabljenom odjećom u Kensington Marketu. Ipak, Mercury je i tada bio besprijekorno odjeven u svoje (jedine) bijele traperice i bijele čizme.
Kasnije će ući u, uglavnom prijateljsko, rivalstvo s Davidom Bowiejem, smatrajući da ga Bowie, ako već ne u glazbi, pobjeđuje - stilom. Pa i tijekom prve turneje Queena u Južnoafričkoj Republici, Argentinac koji je bio Mercuryjev tjelohranitelj bio je šokiran kad je vidio da je Mercury kupio 20 identičnih hlača i majica. Vidjevši to, Mercury mu je rekao da mu nikad nisu dopuštali da nosi što je htio kad je bio dječak i da sad to nadoknađuje!
No, koliko god je Mercuryjevo ponašanje rock-zvijezde grupi pomoglo da se probije na scenu, na vrhuncu slave su ostali članovi benda bili prilično zabrinuti za njega. Iako su i sami uživali u ženama i drogama, okupljajući se u slavnom klubu Sugar Shack, Mercuryjevo se ponašanje počelo otimati kontroli. Svoju seksualnu orijentaciju prvo je otkrio svojoj dugogodišnjoj partnerici i ženi koja će mu ostati ljubav života, Mary Austin - koja je, zanimljivo je napomenuti, prvo bila djevojka Briana Maya. To je iskustvo priznavanja svoje homoseksualnosti, smatraju May i Taylor, opisao u pjesmi "Bohemian Rhapsody". Nakon ljubavnog, ali ne i prijateljskog razlaza od Austin, život mu je postao vrtlog promiskuiteta i droge, što je pak pretočio u pjesmu "Don't Stop Me Now", koju upravo zbog toga Brian May ni danas ne voli. Mercury u toj pjesmi sebe uspoređuje s neeksplodiranom atomskom bombom, zvijezdom padalicom, trkaćim automobilom i raketom na putu prema Marsu. No, tvrdi Blake, bila je to zapravo pjesma o uzimanju velikih količina droge i o mnogo seksa, jer u to je vrijeme Mercury na drogu trošio tisuću funti tjedno.
Queen je, da se iščitati između redaka, bio nešto poput obitelji. Nisu se uvijek svi slagali ni rado družili, često su se i svadili, ali ljubav koju su osjećali jedni prema drugima bila je neupitna. Na koncu se pokazalo da je May s razlogom bio zabrinut. Mercury je 1991. umro od posljedica AIDS-a. No, i dok je bio teško bolestan, nastavio je stvarati.
- Znam da je to ljudima teško povjerovati, no bila su to zapravo sretna vremena. Smijao se i šalio. Nije htio da ga se sažalijeva - govore Taylor i May, koji je otkrio i da ga još sanja.
- Zbog nekog razloga, on mi se uvijek obraća. Jednom mi je ponavljao: 'Moraš biti tamo, Briane, moraš!'. Probudio sam se u magli razmišljajući gdje to moram biti. No to još nisam saznao - kazao je.