Razgovor

Svestrani Delbono u Poljskoj će režirati Verdijeva "Falstaffa"

Foto: 'Daniel Kasap/PIXSELL'
Svestrani Delbono u Poljskoj će režirati Verdijeva "Falstaffa"
16.09.2012.
u 17:24
Ne mogu i ne želim napraviti predstavu koja nije kontaminirana mojim životom, kaže Delbono
Pogledaj originalni članak

Talijanski redatelj Pippo Delbono, gost Desetog festivala svjetskog kazališta umjetnik, raznolikih je interesa. Režira predstave, svake dvije godine po jednu u svojoj trupi, piše knjige, režira filmove i to najčešće mobitelom, glumi u filmovima, ali i u svojim predstavama. U Zagreb je došao s predstavom „Poslije bitke\", koja je premijeru imala prošle godine, a u međuvremenu je proglašena najboljom talijanskom kazališnom produkcijom, te su pred njom brojna svjetska, ali i talijanska gostovanja. U toj predstavi živopisni i energični Pippo, rođen 1959. godine i glumi, i recitira, i pleše i pjeva... Je li ta predstava zapravo one man show?

– Još je Artaud rekao: Ja se osjećam dobro sa svojim iskustvom. Ja ne mogu i ne želim napraviti predstavu koja nije kontaminirana mojim životom. Kada pričamo o politici, o tome pričamo, na žalost, izvana. Kada pričamo o sebi, pričamo iznutra, a svaki čovjek ima svoju prošlost. Kada pričam o nečemu izvana, postajem ideolog, postajem intelektualac, a to nije umjetnost. „Poslije bitke\" je predstava koja ima puno aspekata i koja je puno veća od mene. Predstava ima svoje tišine, vrijeme bez glazbe, vrijeme za smrt, vrlo teške trenutke koji me podsjećaju i na sprovod moje majke koja je još u travnju bila izvrsno, a onda je u svibnju umrla. I o tome je riječ u mojoj predstavi koja i jest i nije autobiografija. Jer progovara i o misteriju politike, ali i o misteriju teatra.

– Jeste li mijenjali predstavu nakon što je majka umrla?

– Nisam, samo sam rečenice u kojima je spominjem kao živu prebacio u prošlo vrijeme. Moja majka je i na filmu na kraju predstave, filmu koji sam snimio mobitelom kada smo jeli pastu.

Što je za vas Bobo, vaš stalni suradnik u predstavama koji je desetljeća proveo u psihijatrijskoj ustanovi?

– Bobo je nešto specijalno. Kada sam rekao da me Bobo spasio, rekao sam istinu. Za mene je Bobo simbol realne glume. Bobo je u svakom trenutku tu. Bobo nije iz prošlosti niti iz budućnosti, nego iz sadašnjosti. Na momente je Bobo vrlo lucidan. On mijenja rituale kazališta. U Zagrebu sam čak mijenjao neke njegove pokrete. On je i profesionalac i to vrlo snažan. Mi otvoreno pričamo o smrti, o ljubavi. On je bio fantastičan i u \"Cavalleriji rusticani\".

– I tamo je bio na sceni?

– Apsolutno, bio je protagonist Mascagnija. U toj Mascagnijevoj operi idu mi na živce oni najpoznatiji dijelovi. A Bobo je bio Bobo na pozornici napuljskog San Carla i na mahove je zasjenio sve druge sudionike operne predstave. Svi su gledali samo njega.

– A Boboa ste i pronašli nedaleko od Napulja...

– On je prošao teški put od psihijatrijske bolnice do San Carla. To je i politička stvar, vrlo snažna.

– I što su kritičari rekli o vašoj \"Cavalleriji rusticani\"?

– Pisali su svi veliki listovi iz Europe. Le Monde, npr. I isticali su da to nije Mascagnijeva \"Cavallerija rusticana\", nego Delbonova. Tako su često počinjale kritike. Pa su rekli da je Mascagni verizam, a da moja predstava nije bila veristička nego egzistencijalistička, a da \"Cavallerija\" ipak nije Pirandello. U verizmu vole otvorene trgove, kod Delbona toga nema. Ja volim zatvorenost, nekakvu klaustrofobičnost ljubavi i patnje. Neki su rekli da su gledajući tu predstavu potpuno zaboravili na Mascagnija i razmišljali samo o Delbonu. Ariju Lole zamislio sam kao da ju je napisao Brecht, ali nisam maknuo niti jednu Mascagnijevu notu.

– Imate li nove 
ponude za opernu režiju?

– Da, i to iz Poljske 
za Verdijeva „Falstaffa\".

– Jeste li operni fan?

– Na neki način se 
može tako reći.
I u „Poslije bitke\" stavio sam dijelove „Nabucca\", „Macbetha\", pa 
Lacrimosu iz Verdijeva Requiema.

U Italiji operu vole i političari i mladi ljudi.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.