Sveto pismo – put za emancipaciju žena

I dok pokret #MeToo nastavlja razotkrivati seksualna zlostavljanja diljem kultura i industrija, brojne se feministice – među njima i teologinje – ne mire s ukorijenjenim biblijskim interpretacijama žena. Jer žene koje poznajemo u prijevodima i interpretacijama biblijskih tekstova uglavnom su sluškinje, prostitutke ili svetice, koje plešu za kraljeve ili kleče pred Isusom i ljube mu noge.

No, dok mnoge feministice zbog ovakvih tumačenja pozivaju na potpuno odbacivanje Biblije, kršćanstva pa i religije općenito, skupina teologinja tvrdi suprotno – da Sveto pismo, tumači li se pravilno, može biti snažno oruđe za promociju emancipacije žena.

Oko ove ideje okupilo se 20 katoličkih i protestantskih teologinja, predvođene s Lauriane Savoy, profesoricom na Teološkom fakultetu u Ženevi, a kao rezultat njihovih promišljanja nastala je “Ženska Biblija” (“Une Bible des Femmes”), njihova “reinterpretacija Biblije”.

Riječ je o zbirci tekstova kojima osporavaju to što se žene iz Biblije uvriježeno interpretiraju kao slabe i podčinjene muškarcima nadajući se kako će “promijeniti patrijarhalne interpretacije kojima se opravdavaju brojne zabrane i ograničenja ženama, razotkriti ono što je ostalo skriveno, uključujući jednostrane prijevode, parcijalna tumačenja”.

Primjerice, Evanđelje po Luki, u kojem Isus posjećuje dvije sestre, Martu i Mariju. “Ondje se kaže da se Marta pobrinula za ‘službu’, što se tumači tako da je poslužila hranu, ali grčka riječ ‘diakonia’ može imati i druga značenja, može, na primjer, značiti da je bila đakonica”, kazala je teologinja Elisabeth Parmentier. Također, tu je i primjer Marije Magdalene. “Ona je ženski lik koji se najviše pojavljuje u Evanđelju”, no ima nepošten tretman u mnogim interpretacijama Biblije. Ona je bila uz Isusa, pa i kada je umirao na križu, kada su se svi apostoli toga bojali. Ona je bila prva na njegovu grobu i otkrila uskrsnuće. Ona je među ključnim likovima, a najčešće se opisuje kao prostitutka”, naglasile su autorice.

Otvorena riječ

Jaroslav Pecnik, dugogodišnji profesor s Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku, nije nimalo iznenađen pojavom “Ženske Biblije”, pa podsjeća da je i Wojtyla svojedobno “Isusovu majku proglasio osobom koja se štuje”.

– Ta je knjiga na tragu onog što se davno započelo kada je grupa teologa na čelu s Bultmannom počela tumačiti da treba demitologizirati Bibliju te da Biblija nije svršena, već otvorena riječ. Znači, Bog nije stvorio svijet, nego Bog stvara svijet i otvoren je prema svim mogućnostima – kaže prof. Pecnik.

Premda promišljanja teologinja okupljenih oko ovog projekta otvaraju brojna pitanja, jedno je ključno: je li odnos prema ženama u svakidašnjici većinski katoličke Hrvatske ponižavajući i je li takav odnos utemeljen na tradicionalnom tumačenju Biblije? Premda je dio javnosti osudio njegove riječi kao šovinističke i nazadne nakon što je u kolumni za Glas Koncila dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivica Raguž napisao da je “po ženskoj neposlušnosti grijeh ušao u svijet” te da je žena i danas neposlušna jer “ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan”, njegove riječi nisu naišle na osudu, recimo, Hrvatske biskupske konferencije.

Štoviše, od teza poput one o “biblijskim sindromima neposlušne žene: “Martinu sindromu”, aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i “Magdaleninu sindromu”, lijenoj ženi ugode i užitaka, pretjerane brige za sebe, Raguž nije odustao, čak je poslije inzistirao kako članak zapravo sažima ne samo biblijski nauk o ženi nego i izriče nauk crkvenih otaca.

Postupak liberalizacije

Istodobno, prof. dr. Slavica Dodig, autorica Leksikona biblijskih žena, navodi kako je Isus svojim odnosnom prema ženama unio silne promjene u starozavjetno poimanje žene kao osobe.

“Dok je u biblijskoj prapovijesti, nakon istočnoga grijeha, žena bila osoba drugog reda, u cijelosti podložna muškarcu, Isus je u Novom zavjetu ženi vratio dostojanstvo, isto ono dostojanstvo koje joj je Bog Stvoritelj namijenio. Da nije bilo Isusova revolucionarnog djelovanja, tko zna kakvu bi sudbinu danas proživljavale žene zapadne kulture. Gledajući jedinstveni biblijski lik žene kroz prizmu povijesti spasenja, vidimo ženu koja je kao i muškarac slika Božja, ženu koja čovjeku zajedno s muškarcem daje život, ženu koja nas po Isusu Kristu vodi u trajni savez s Bogom, u otajstveni Božji svijet. To je biblijski ideal žene”, navodi prof. Slavica Dodig.

I naš sugovornik prof. Jaroslav Pecnik upozorava da podređeni položaj žene u zajednici može proizaći iz Biblije jer se tako može tumačiti.

– No, to se sada mijenja. Svaki papa još od Drugoga vatikanskog koncila naovamo učini neki mali korak da se ova problematika malo demokratizira iako treba reći da je to još uvijek dosta daleko od onog što imamo u protestantskom svijetu. No, ono što Katoličkoj crkvi predstoji, i to kažu svi pametni teolozi, jest njena “protestantizacija” koja će ići u smjeru ukidanja celibata ili da se svećenicima do određene dobi omogući ženidba. Dakle, predstoji joj svojevrsna liberalizacija, koja dakako ima svoje granice jer se ipak radi o dogmatskoj instituciji – upozorio je profesor Jaroslav Pecnik.

Stoga, reakciju Vatikana na “Žensku Bibliju” iz radionice 20 svjetski priznatih teologinja doskora ne treba očekivati. No, u svojem ophođenju prema ženama neka se mjerodavni prisjete riječi Svetog Oca Ivana Pavla II. kada je iz Vatikana, 29. lipnja 1995. godine, poručio Gradu i Svijetu: “Želim se obratiti izravno svakoj ženi kako bi s njom promotrio njezine probleme i položaj žene u našem vremenu zaustavljajući se posebno na glavnoj temi dostojanstva i prava žena u svjetlu Božje Riječi. Polazna točka ovog dijaloga ne može biti ništa drugo, nego – hvala!”