Splićanka Maja Tomas proteklog je tjedna predstavila novu zbirku pjesama zanimljivog naslova "Bez riječi". Ova svestrana umjetnica rodom iz Splita (1956.) rođena je u brojnoj splitskoj obitelji Kuzmanić, u rodnom je gradu završila gimnaziju, a 1981. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, smjer turizam.
Maja svoje impresije iskazuje poezijom, umjetničkom fotografijom, pjevanjem i glumom u kazalištu, TV dramama i filmu, a nekoliko joj je pjesama i uglazbljeno.
Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske, Kulture snova Zagreb, udruge Čakavski jazik, Hrvatske iseljeničke lirike, Hrvatsko-australskog literarnog i umjetničkog društva Sydney (Australija), Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatsko-njemačkog društva Split... Od 2010. gostuje kao književnica u školama diljem Hrvatske.
Imala je sedam samostalnih izložbi fotografija u Hrvatskoj i inozemstvu, a i za fotografski rad je nagrađivana. Dobitnica je i brojnih književnih i glazbenih nagrada: "Zvonimir Golob", Koprivnica, 2004. za pjesmu "Kada mi dolaziš", "Erato", Međunarodni institut za književnost, Zagreb, 2004. za pjesmu "Simfonija", Melodije hrvatskog juga, Opuzen 2008., nagrada struke za pjesmu "Kada poklope se švere", Melodije hrvatskog juga, Opuzen 2011., nagrada za pjesmu pisanu u dalmatinskom izričaju "Materin zlamen".
Objavila je sedam knjiga, a zastupljena je u četrdesetak zajedničkih zbirki poezije, od kojih su većina međunarodne, te u monografije dvaju pjesničkih susreta.
Ovog je tjedna u Splitu predstavljena vaša zbirka poezije "Bez riječi". Zašto ste izabrali takav naziv zbirke kad baš riječi i čine ovo vaše djelo?
Zbirka poezije "Bez riječi" dobila je naziv po istoimenoj ljubavnoj pjesmi koja se nalazi u zbirci. Smatrala sam da će upravo takav naslov biti intrigantan za budućeg čitatelja jer poezija je upravo ta koja treba probuditi i uzburkati možda često prigušene emocije.
Ovo je zapravo odabir pjesama iz triju zbirki objavljenih do 2013. godine: "Savez neraskidiv", "Pod nebom plavetnim" i "Umiri me, More". Po kojem ste kriteriju napravili selekciju?
Moj izbor iz triju zbirki uglavnom je bio intuitivan, makar sam respektirala recepciju pojedinih, do tada nagrađenih pjesama, smatrajući da je vrijedno da budu prevedene. Bilo mi je važno da budu u izboru zastupljene pjesme najrazličitijeg nadahnuća, a sve s razlogom kako bi se budući čitatelj mogao upoznati s mojim stvaralaštvom.
Zbirka je dvojezična, poezija je na hrvatskom, ali i na njemačkom jeziku. Zašto?
U glumačkoj školi koju smo zajedno pohađale upoznala sam tada mladu profesoricu njemačkog i francuskog jezika Ninu Karamatić. Dala mi je primamljivu ponudu da prevede moju poeziju na njemački. Kako sam u tom trenutku imala objavljene tri zbirke poezije, trebala sam odmah napraviti izbor iz svoje poezije budući da je bilo nemoguće da prevede sve tri knjige. Tako je moja izabrana poezija prevedena na njemački.
Kroz vašu se poeziju da iščitati potraga za smislom života, ali vi pronalazite rješenje u Bogu, i to bezuvjetno. Niste nikada bili razočarani u Boga? Ili barem posumnjali?
Odrastajući i često se boreći s nedaćama života, kao veoma mlada, često sam imala razne dvojbe po pitanju postojanja Boga. Sazrijevajući i radeći na svojoj duhovnosti, dobila sam mnoge odgovore na bezbrojna pitanja koja sam sebi postavljala. Život je uvelike učinio svoje, sve do trenutka kada sam prihvatila spoznaju da On zna bolje od nas samih što je naše najveće dobro. Sve što nam treba već imamo u sebi, samo trebamo to prepoznati.
U pjesmama se očituje i ljubav prema čovjeku, prema bližnjemu, što je temeljni postulat kršćanstva. Koliko su se danas sami kršćani udaljili od toga?
Tehnološka revolucija, internet, materijalizam, nebriga za okoliš, pohlepa i egoizam dali su veliki danak u svakom smislu, pa tako i u kršćanstvu. Ljudi su se mahom zatvorili iza svojih vrata i žive neke svoje živote. Zajedništvo nije više ono što je nekad bilo. U nekoj budućnosti, prema mom mišljenju, trebat će doći do "velikog čišćenja" kao bi se ljudi i planet Zemlja oslobodili svakog suvišnog balasta.
U fokusu vaše poezije je i more, koje zna biti čarobno, ali i opasno. Što je za vas, rođenu Splićanku, to golemo plavetnilo?
More je za mene gotovo sve što najviše volim. Rođena sam na Bačvicama u Splitu, ubrzo nakon što sam prohodala naučila sam i plivati. Zaljubila sam se u njegovo plavetnilo koje se stapa s nebom. Zavoljela sam njegove dubine koje su moj misterij. More je izvor moje najveće radosti i nadahnuća. Uz njegove bonace i oluje živim ovaj svoj darovani život. Njega opjevavam i fotografiram, ono je moje sidro i moja luka.
Svoje knjige sami ilustrirate?
Da, uglavnom. Krenulo je to 2003. godine s prvom knjigom "Savez neraskidiv". Naš veliki slikar Josip Botteri Dini dao mi je vjetar u leđa kad je predložio da moja fotografija bude naslovnica knjige. Prihvatila sam izazov i nakon toga počela sam se s većom strašću baviti fotografijom. Tako sam nastavila ilustrirati svoje knjige, ali i surađivati s drugim likovnim umjetnicima.
U fokusu vašeg umjetničkog života je i fotografija. Što volite fotografirati i što po tom pitanju trenutačno radite?
Fotografija je moja svakodnevna preokupacija. Ne postoji gotovo nijedan segment života koji me ne interesira. Ja sam i fotograf minimalist i fotograf detalja. Male, naizgled nevažne stvari, poput kamena, paučine, skakavca, posebno me vesele. Volim zabilježiti trenutak nadahnuća i ljepote koja me oplemenjuje. Tako da često fotografiju "opjevam" i obrnuto iz fotografije "nastaje" pjesma. Posebno volim fotografirati prirodu, more i ljude koji to žele. Fotografija bilježi emociju, tako da za portrete treba suradnja i kooperativnost. Trenutačno sam poslala jednu svoju fotografiju na javni natječaj "TOP SELECTIONS" New York, svjetske udruge umjetnika, na koji su se mogli prijaviti svi vizualni umjetnici u svijetu. Ja sam se prijavila s umjetničkom fotografijom "Paukove staklene perle" i izabrana sam u konkurenciji od oko tisuću umjetnika između dvadeset pet finalista. Nagrade za svih dvadeset pet i pobjednika bit će uručene u kolovozu ove godine u New Yorku.
Umjetnici će biti prezentirani svjetskim medijima i odabranoj loži galerista i skupljača umjetničkih djela u Milanu, Parizu, Firenzi i New Yorku. Ove godine za newyoršku pozornicu odabran je galerist Dan Giella iz galerije One Art Space na Manhattanu u New Yorku. To je za mene veliko priznanje i ono me nadahnjuje za daljnji umjetnički rad.