'Grad, žena kamen...' naziv je izložbe slikarice Ivanke Mileve Ivas koja je postavljena u Galeriji Gradskoga kulturnog središta u Metkoviću.
– Riječ je o svojevrsnoj retrospektivnoj izložbi. Predstavljam se serijom ulja na platnu napravljenih na temelju trogirskih legendi koje su mi bile inspiracija da uopće uzmem kist i platno i počnem slikati. Uz to, ima još jedna grupa slika, u tehnici krede i flomastera, a one su inspirirane ratom 90-ih godina. U njima sam vani iznijela svoje osjećaje. Jedna od slika je nastala kada sam otišla u Trogir, prošla ispred katedrale Sv. Ivana i vidjela da Radovanov portal zagrađuju blokovima. Ta scena mi je bila prestrašna. Onda me je potresla vukovarska crna golubica, izložena ispred crkve Sv. Barbare. Stradanja žena, djece, krš, lom sve to me opsjedalo i tako je nastala serija od 10-ak slika. Jednu od njih poklonila sam monsinjoru Anti Ivasu kada je postao šibenski biskup, dio njih je također po privatnim zbirkama, a u Metkoviću ću izložiti pet djela iz tog ciklusa. Uz to, predstavit ću i nekoliko slika s tematikom mora – najavljuje Ivanka Mileva Ivas, koja je rođena 1948. godine u Seget Vranjici kod Trogira, a diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Splitu u klasi profesora Ante Kaštelančića. Završivši studij posvetila se likovnom odgoju učenika u školi, ali i slikarskoj umjetnosti.
Prvi put je samostalnu izložbu imala prije 45 godina, a od zadnje izložbe prošlo je punih 20 godina pa je izložba u Metkoviću zapravo povratnička.
– Ja sam od slikarstva prije dvadeset godina digla ruke i odustala zbog situacije u obitelji. Roditelji su mi se razboljeli, oko njih sam bila jako angažirana. U jednom trenutku radila sam u školi, pripremala školsku izložbu na Korčuli, svoju izložbu u Vodicama, imala stručni seminar u Zagrebu, njegovala roditelje... Počelo mi je pucati u glavi, kada sam se jedno jutro probudila i ljuljao mi se plafon u koji sam gledala. Što sam mogla nego uhvatiti se posla u školi i vezano za školsku izložbu, a slikanje sam zapustila. Kad se uhvatiš slikanja, moraš biti sebičan. Točno trebaš odvojiti vrijeme za sebe i svoj rad, a da ti netko drugi sve svakodnevne obveze servisira, a ja to više sebi, uz vlastitu obitelj i dvoje staraca, nisam mogla priuštiti – priča slikarica.
Do suradnje s Ustanovom za kulturu i sport Metković, organizatorom izložbe, došlo je, iznenada, na njihov poziv. Ravnateljica Zrinka Mijoč imala je prigodu upoznati se s radom trogirske umjetnice, oduševila se i odlučila njezine radove izložiti u Metkoviću.
– Kad me nazvala bila sam iznenađena i isprva sam joj rekla da su takve stvari iza mene. Međutim, bila je uporna, dala mi je rok 20 dana da razmislim, a kada sam joj se javila nakon dva mjeseca, objeručke je prihvatila i bacila se na organizaciju. Prihvatila sam sve ovo kao avanturu i nisam mogla odoljeti... – kaže Ivanka Mileva Ivas.
Nije se pokajala, dapače, to se vidjelo i na otvaranju izložbe, na kojemu je njezina kćer mezzosopranistica Bjanka Ivas, inače članica opernog ansambla splitskog HNK, majku iznenadila otpjevavši joj 'Ave Maria', uz klavirsku pratnju ravnateljice Ustanove za kulturu Metković Zrinke Mioč koja je, uz prof. Dubravku Šešelj, autoricu kataloga, na otvaranju predstavila umjetničin rad.
– Kako se stvari čudno u životu postave. Kada neke stvari jako želiš, trudiš se, a ono ne ide i ne ide, a kada se prepustiš, jednostavno dođe samo – priča Ivanka Mileva Ivas, a možda je ova izložba potakne da se vrati slikarstvu.
– Zadnju sliku sam završila sad, za ovu izložbu, a započela sam je prije više od 20 godina. Neobična je. Nadrealizam. Nazvala sam je 'Vrijeme, prostor?'. Morsko dno, a nije morsko dno. Taj jedrenjak s velikim morskim konjicem koji me odmah asocirao na 'kopnenog' konja. Sama sam sebe iznenadila kamo sam to otišla. Nisu više legende pune impresivnih žena koje su me desetljećima inspirirale. Ova slika bila je izložena na mojoj zadnjoj izložbi 2004. godine i na njoj je bio brod, mriže, škarpine, nikad mi nije bila draga. Nedavno sam je oplemenila morskim konjicem u prvom planu. On me uvijek fascinira i zaokuplja. To je slika prostora i vremena od 20 godina između trenutka kada sam prvi put počela raditi na njoj i sada kad sam je konačno završila. Ubacila sam u izložbu dvije-tri nove slike s motivima koje me sada zaokupljaju, a to je more odnosno morsko dno – doznajemo od Ivanke Mileve Ivas.
Lik žene duge crne kose provlači se kroz brojna njezina djela.
– Ona je uvijek tu. Ljudi mi kažu da crtam svoju kćer Bjanku, a kada sam bila mlada, mislili su da sebe crtam. Nisam slikala sebe, ali možda ju je nacrtala moja podsvijest, instiktivno. Za Leonarda de Vincija kažu da je Mona Lisa njegov autoportret. Tko će ga znati? Kada sam postavila svoju prvu izložbu slika, sjećam se komenatra: "Kakva je ovo seksi izložba", ali, jedan tadašnji 'partijac' mi je rekao: "Što je ovo? Sve Gospe na slikama". Vidite kako svaki čovjek doživljava sliku na svoj način. Moja 24-godišnja unuka, kada je vidjela jednu od mojih slika inspiriranih ratom, komentirala je da je morbidna. Doživjela ju je tako, ali tako i jest – priča Ivanka Mileva Ivas. Za svaku sliku napisala je i svoj poetski osvrt. Rečenice pune fluida, ljubavi, ustreptalosti koje gledatelja uvlače u svijet legendi i nezaboravnih ljubavi koje su dio i trogirske povijesti.
– Sada su mi te moje rečenice pomalo čudne, očito su napisane u životnom razdoblju kada sve idealiziraš. Što se slika tiče, one su moja djeca i kad sam ih skinula sa svojih zidova, zbog izlaganja u Metkoviću, ovo više nije moj prostor. Fali mu dubine, fali mu duše – priča Mileva Ivanka Ivas koja je prvu samostalnu izložbu imala 1979. godine u crkvi Svete Barbare u Trogiru, kada se predstavila radovima tapiserija, makramea i tkanja. Slijede još dvije zapažene izložbe u ovoj tehnici. Međutim, vrlo brzo u potpunosti se okreće slikarstvu, inspirirana trogirskim legendama, ne odolivši "magičnoj moći bogatstva trogirskih motiva i intimnih ozračja za koje je vezala svoju stvaralačku ličnost", kako navode organizatori izložbe, Ustanova za kulturu i sport Metković.
Prvi put se s uljima na platnu predstavila u atriju Muzeja Grada Trogira gdje je održala dvije samostalne izložbe ulja na platnu. Godine 1988. sudionik je izložbe koju je organizirala Matica iseljenika Hrvatske zajednice Split u klubu iseljenika u Perthu u Australiji. U prosincu 1990. u Rijeci izlaže slike ulja na platnu pod nazivom 'Trogirske legende'. Godine 1992. predstavlja se slikama u kombiniranoj tehnici krede i flomastera pod nazivom 'Per aspera ad astra'. Godine 1993. svojom slikom sudjeluje u humanitarnoj akciji 'Dobro je činiti dobro', a na inicijativu gospodina Ante Banića pod nazivom 'Ante Anti' što je bilo namijenjeno pomoći malom Zadraninu Anti Kardumu. Splitskoj publici se 1997. predstavlja u pinakoteci Gospe od Zdravlja, a 2004. samostalno izlaže u Hotelu Olympia u Vodicama.
– Zaljubljenost do opsjednutosti milenijskom povješću Trogira i stalna prisutnost blagog, nostalgičnog ženskog lika, tog duboko misaonog bića u čijem pogledu osjećamo proživljavanje minulih stoljeća su karakteristike Ivankinih umjetničkih djela... Sasvim je sigurno da pred sobom imamo umjetnicu profinjene tehnike i senzibilnosti duha koji meditira izvan postojećih slikarskih trendova, izgradivši osobni image, mimo klišea dalmatinskog slikarstva – poručila je prof. Dubravka Šešelj, autorica kataloga izlože čiji organizator je Ustanova za kulturu i sport Metković.
