Svojim sam rukama sagradio Orsulu kamen po kamen

Bez pretjerivanja kažu da je jedna od najljepših ljetnih pozornica na svijetu. I uistinu, tko se jednom uspeo do parka Orsule, ostao je bez daha, i to od ljepote, u trenutku kada je vidio zadivljujući pogled koji se pruža na beskrajno plavo more, otok Lokrum, dubrovački akvatorij i sam grad.

Orsula je park s uređenim amfiteatrom smješten na okomitoj klisuri 200 metara iznad mora odakle bdije nad, ponovo bez pretjerivanja, jednim od najljepših gradova na svijetu – Dubrovnikom. Spoj koji je osvojio srca i turista i Dubrovčana impresionira već šest godina i zapravo je teško povjerovati da je prije toga bio tek zaboravljeni komad zemlje obrastao u travu i drač. Orsulu je pronašao Dubrovčanin Andro Vidak te je vlastitim rukama pretvorio u ono što je danas. Priča je to kako je jedan čovjek vlastitim entuzijazmom, upornošću te ljubavlju prema gradu uspio Orsulu osloboditi od drača, korova i raslinja, ali i iz ralja birokracije. Kako je cijeli projekt nastao, Vidak se prisjetio u razgovoru za Večernji list, baš dok je pripremao još jedan uspješni koncert na pozornici.

Kako ste uopće pronašli Orsulu te kako ste došli na ideju da je samostalno uredite?

Dugo sam tražio mjesto za ostvarenje svog sna o dubrovačkoj ljetnoj pozornici. Htio sam stvoriti mjesto gdje će glazba imati prioritet, gdje ona neće remetiti javni red i mir i gdje, s druge strane, gradska vreva neće remetiti svirku. Hodao sam brdima u potrazi za atraktivnom lokacijom, tražio neku zaboravljenu parcelu i pronašao Orsulu u jesen 2003. godine. Bila je savršena, topografski zanimljiva, smještena iznad strme provalije s pogledom na dubrovačke zidine.

Lokalitet se nalazi uz magistralu i vrlo je dostupan čak i pješice iz grada. Svi parametri bili su zadovoljeni premda je tada još uvijek sve bilo tek friško razminiran deponij smeća pod dračom bez ijedne kozje staze. Mene je nosio neviđeni entuzijazam pa sam na brdu proveo iduće godine uređujući Orsulu.

Kako je teklo uređenje i koliko je truda i vremena uloženo u park?

Proces uređenja parka i gradnje amfiteatra bio je čista fizikala, puno radnih sati u kombinezonu, krčenja, sađenja, poravnavanja, gradnje... Sve sam radio iz glave, zidić po zidić, iz dana u dan. S obzirom na to da je mjesto smješteno izvan grada i da nije nikoga zanimalo jer zapravo nije ni postojalo, malo je tko i znao da tamo nešto nastaje, tek moji prijatelji od kojih su mi neki pomagali. Drač je zaklanjao poglede tako da sam tek po završetku osnovnih kontura 2011. godine predstavio mjesto javnosti i započeo s prvim malim festivalom u vlastitoj produkciji.

Po čemu je Orsula posebna, kažu da je mjesto za odmoriti dušu i tijelo?

Cijeli je kompleks nastao u kamenjaru iznad dubrovačke povijesne jezgre te je specifičan baš po tome što je nastao dugogodišnjim ručnim radom amatera te je zato unikat. Odmah se vidi da odstupa od današnjih uvriježenih načina gradnje koji su nerijetko kič i čemu smo svjedoci na svakom koraku. Ovdje je osjetno prisutna ljudska komponenta, osjećaj, ljubav i pažnja što ljudi odmah prepoznaju. Također, važno je da lokalitet ima tri istovremene funkcije. Orsula je vidikovac, ljetna pozornica i arheološki lokalitet.

Pronašli ste tamo i malu crkvicu koja je povijesno jako značajna?

Čisteći teren otkrili smo i spaljene ostatke crkvice sv. Orsule iz 14. stoljeća koja je više od 200 godina bila potpuno zaboravljena, još od napada Francuza na Dubrovnik. Ona je zapravo bila ključ svega. Očistio sam je, pronašao njezine vlasnike te u suglasnosti s njima pokrenuo procedure arheoloških istraživanja i konzervacije. Cijeli je prostor onda počeo nastajati oko crkvice i po njoj je dobio ime.

Koliko vas je mučila papirologija i jeste li imali podršku Grada?

Papirologija je mučenje koje nikada ne prestaje ako se bilo što želi raditi. Praktički je nerješivo bilo što, što se želi napraviti izvan postojećih okvira, bez obzira na to koliko je ideja dobra. Ja sam prvo morao pronaći vlasnike parcele te doznao da je park u vlasništvu Grada, no da je crkvica u privatnom vlasništvu jedne obitelji koja je posve zaboravila na nju pa je na moju inicijativu uslijedila ostavinska rasprava.

Nakon toga, prije bilo kakvih radova, morao sam čekati službenu potvrdu o razminiranosti. Istražio sam cijelu povijest lokaliteta i napravio projekt koji je imao veliku podršku javnosti od prvog predstavljanja novog javnog prostora. Grad se počeo uključivati naknadno, kad je brend zaživio, u početku nisam imao njihovu pomoć.

Postoji li sad suradnja s Gradom i kakva je njegova uloga?

Uspjeli smo se izboriti da prostor i službeno, generalnim urbanističkim planom, bude definiran kao javni gradski park što je naše najvažnije postignuće jer kao takav ne može biti koncesioniran. Riječ je, dakle, o javnoj površini i puno toga će u budućnosti ovisiti o Gradu. Dubrovnik je prošao kroz politički turbulentno razdoblje u kojemu projekti nisu mogli zaživjeti jer su ključne poluge vlasti bile sukobljene.

Orsula se održala jer nije bila politička, u nju je politika dolazila samo povremeno na slikanje. Sada čekamo da se nova vlast stabilizira pa ćemo, nadam se, dalje u izgradnju. Planiramo strahovito potencijalni infrastrukturni projekt te smo nedavno kao krunu rada dovršili idejnu arhitektonsku studiju kojom smo predstavili fantastična prometna rješenja koja bi značajno rasteretila promet oko gradske jezgre te osigurala Orsuli veliki potencijal razvoja kao nove recepcije grada. Predlažemo rješenja veoma korisna za grad i lokalnu zajednicu.

Neki su vas prozivali zbog sufinanciranja iz gradskog proračuna, kakav je bio vaš komentar?

Neki političari kratko su se prepucavali preko naših leđa o raspodjeli novca iz proračuna za kulturu, a poslije su se javno ispričali. Kao graditelj, tvorac, pa i financijer Orsule koji je u nju uložio svu svoju životnu ušteđevinu, želim da ona potraje generacijama i ne smije biti nesporazuma.

Kako funkcionira Orsula? Kada je otvorena za građane i kada se tamo organiziraju događanja?

Park je stalno otvoren za javnost kao i svaki drugi gradski park. Izvedbe se organiziraju navečer, otprilike jednom tjedno, tijekom ljeta. Amfiteatar ima oko 500 sjedećih mjesta, koncerata bude 20-ak godišnje, a programska ideja bazira se na njegovanju koncertne kulture gdje je granica koja se ne prelazi ona koja razdjeljuje umjetnost od šunda. Ma koliko god to bilo financijski neisplativo.

Kako je formalno uređen status Orsule? Tko se o njoj brine i tko je financira?

Od početka je projektom rukovodila moja udruga Ambient Croatia, a od ove godine uz nas parkom upravlja javna ustanova Rezervat Lokrum i to u ime Dubrovnika kao vlasnika prostora. Zahvaljujući toj suradnji napravljen je značajan iskorak u podizanju razine kvalitete programa. Grad je preuzeo rashodnu i prihodnu stranu u cijelosti uvažavajući naš programski koncept.

Više ste puta istaknuli da želite izbjeći komercijalizaciju Orsule? Što pod time mislite i kako to mislite spriječiti?

Orsula mora ostati gradska i javna, treba je sačuvati od nasrtaja kapitala koji bi je komercijalizirao i pretvorio u još jedan ugostiteljski objekt. Gradu treba takav prostor, a prostoru su potrebna ulaganja. Uključivanjem Grada projektu su osigurana sredstva, a sve dok je subjekt koji nas preuzima javna ustanova, kao što je Rezervat Lokrum i dok nema govora o privatnim koncesijama, nemamo se razloga buniti. Ja Orsulu nikad nisam želio za sebe niti sam mislio da je to moguće, jer je to prevrijedan prostor koji pripada svima nama.