Teatar &TD smješten je u kompleksu Studentskog centra u Zagrebu, u nekadašnjem talijanskom paviljonu arhitekta Dantea Petronija, koji je, u vrijeme Zagrebačkog zbora, bio izložbeni prostor. Prenamjenom i pretvaranjem cijelog kompleksa Savske 25 u Studentski centar polovicom 20. st. i talijanski je paviljon prenamijenjen te je, nakon adaptacije 1962., u njemu smještena kazališna komponenta studentske tribine 5 minuta poslije 8: Komorna pozornica koja se kasnije razvija u, po mnogočemu, jedinstveno kazalište: Teatar &TD.
&TD se oblikuje u atmosferi nezadovoljstva situacijom u hrvatskim kazalištima, usmjerenima na klasike i lektirne pisce, u atmosferi protivljenja akademizmu, elitizmu i konvencijama, snažne želje za slobodom stvaralaštva i istraživanja, kako glume, tako i pozornice.
Danas Teatar &TD djeluje u okviru programskog koncepta Kultura promjene te se svojim istraživanjem različitih oblika izvedbenih umjetnosti, istraživanjem prostornih mogućnosti te otvaranjem vrata mladim, neafirmiranim autorima i studentima izdvaja od ostalih zagrebačkih kazališnih kuća. Teatar &TD postao je multifunkcionalan programski prostor otvoren za kazališna, koncertna, festivalska, izložbena te različita interdisciplinarna događanja i eksperimentiranja. U svojem se kazališnom programu Kultura promjene oslanja na poetiku &TD-a iz njegovih najranijih dana 60-ih godina 20. st., poetiku avangarde, eksperimentiranja, pomicanja granica i slobode stvaralaštva.
Sezona 2009./2010.
Teatar &TD, u sezoni 2009./2010., u maniri jedne od rijetkih kazališnih institucija u nas koja pristaje na rizik i na njega računa, uprizorit će, između ostalog, sljedeće nove naslove:
Sezona je otvorena monodramom "Ekstravagancija" Renate Gatice gdje autorica pokušava rekonstruirati suvremeni moralni poredak, a odmah zatim uslijedila je anarhistička muzička predstava D. B. Indoša i T. Vrvilo Anti Edip: anarhizam i shizofonija koja propitkuje pitanje vlasti i na više razina povezuje nekoliko vrsta postajanja, a pritom se služi mnogim filozofskim tekstovima.
Kako se bliži studeni, u iščekivanju smo novih premijera; očekuje nas rad mladog autorskog dvojca M. Kurspahića i R. Žulj "Žrtve zemljopisa", ostvaren u sklopu međunarodne inicijative Connections, koji se referira na geografske, geopolitičke, političke, sociološke pa i sasvim osobne aspekte bivstvovanja u pred-europskoj Hrvatskoj; zatim "Elektra" I. Plazibata koja dovedena u kontekst našega vremena govori o okrutnosti siromaštva te nasilju nad tijelom kao oruđima političke opresije; D. Harjaček priprema projekt "Laert-anđeo uništenja", u kojemu se bavi mistifikacijom djelovanja prisutnom u dva naslova koja povezuju ovu predstavu - Shakespeareova "Hamleta" i Bunuelova "Anđela uništenja"; koncept predstave "Disleksija" Irene Čurik počiva pak na laboratorijskom tipu istraživanju komunikativnih mogućnosti takozvanog šifriranog jezika, dok će posljednja produkcija u tekućoj sezoni biti projekt Muški/ženski_ženske/muške Bacača sjenki koji propituju status muškog pitanja i ženskog pitanja na izmaku prvog desetljeća 21. stoljeća te ih istražuju odvojeno i paralelno grade jednu isključivo mušku i jednu isključivo žensku predstavu, koje će se potom igrati za isključivo istospolnu publiku - bilo mušku ili žensku. Teatar &TD
O Noći kazališta
Teatar ima smisla ako je u doticaju s vremenom i prostorom u kojem postoji, a Noć kazališta je idealno događanje za provjeru stanja svijesti i razuma te kreativnosti ljudi koji sebe smatraju umjetnicima.