Puno je mitskih epizoda iz povijesti Beatlesa: nadničarenje u Hamburgu, klub Cavern, Lennonova izjava da su veći od Isusa, odlazak u Indiju, Sgt. Pepper, muke s Yoko Ono, sviranje na krovu zgrade Applea... Njihovi live nastupi u studijima radija BBC ne spadaju među takve epizode iako su za popularnost i rast benda bile važnije od mnogih priča koje su doživjele veći publicitet. U knjizi “Autobiography” Paul McCartney objašnjava važnost nastupa na BBC-ju ovako:
– Kad smo počeli biti glavne zvijezde večeri na koncertima, osjetili smo da nam je zbilja krenulo. Sljedeća stuba za popeti se na ljestvama bio je radio. To je išlo postupno: osvojili smo klubove, osvojili smo Indru i Cavern, postupno smo postali poznati i tada smo se upitali: “I, što je sad na redu? Radio!” Željeli smo biti u emisiji Saturday Club Briana Matthewsa. To je bio veliki radijski show i ono što sam volio kada sam ga slušao bilo je što sam se nakon tjedna provedenog u školi mogao izležavati. Imao sam radioprijamnik pored svoga kreveta i ležao sam u njemu do jedanaest sati. Najbolja izležavanja u životu su ona tinejdžerska: probudite se ujutro, upalite radio i Saturday Club traje još sat vremena. Zbilja smo željeli biti tamo jer je ta emisija imala golemu publiku.
Dakle, dvostruki albumi sa snimkama njihovih nastupa na BBC-ju – “Live At The BBC” iz 1994. i “Live At The BBC Vol. 2” objavljen prije nekoliko dana – sve više osvjetljavaju ulogu BBC-ja u povijesti benda. Ali, uz historiografski značaj, ove snimke najbolje pokazuju fanovima formu Beatlesa u live izdanju do njihove odluke da potpuno prestanu s koncertnim aktivnostima. Kao što je dobro poznato, Beatlesi nisu imali službeni live album objavljen za njihova trajanja; producent George Martin sklopio je 1977. album “Live At The Hollywood Bowl” od snimaka nastalih na koncertima u slavnoj losangeleskoj areni održanih na vrhuncu bitlsomanije u razmaku od godine dana, ali na njima dominira vrisak publike zbog kojeg ni sami članovi benda nisu sami sebe mogli čuti na pozornici. Identična je atmosfera vike i cike bila posvuda tako da zapravo ni oni koji su imali sreću biti na koncertima u razdoblju od 1963. do 1965., koje je pokriveno BBC-jevim albumima, teško da su baš mogli uživati u zvuku i uvježbanosti benda.
Kao i prethodnik iz 1994. godine, album “BBC Vol. 2” potvrđuje da su originalni live zvuk i forma benda bili besprijekorni. Nikakvo čudo jer su se u dugim hamburškim noćima Beatlesi tako dobro napucali da su svoj set obrada rokerica mogli odsvirati spavajući. Već uvodne pjesme na prvom disku, “Words Of Love” i “Do You Want To Know A Secret”, pokazuju da zapravo nema nikakve razlike u odnosu na studijske verzije, osim što su ove potonje produkcijski ispeglanije. BBC-jevi setovi obično su sadržavali po pet pjesama, među njima velik broj covera koje su vukli još od Hamburga. Tako su i na novoj kompilaciji “Vol. 2” jedine dosad nečuvene, odnosno neobjavljene pjesme obrade “I’m Talking About You” Chucka Berryja i “Beautiful Dreamer” Tonyja Orlanda. Iskreno, to nije puno (ekskluziviteta). Većina pjesama poklapa se s prethodnim izdanjem, samo je riječ o drugim izvedbama, a 8-minutni bonus, intervjui koje je Brian Matthews vodio s članovima benda, nije puno više od potrošne medijske robe u kojoj razgovaraju o novim kućama, automobilima, “kako je biti Beatle” i sličnim kozerijama. Prvi je BBC-jev album završio na top-listama i bio je uvod u puno širu priču briljantnog projekta “Anthology” promoviranog novim singlom “Free As A Bird”. “BBC Vol. 2” vjerojatno neće odigrati takvu ulogu, ali fanovi i kolekcionari dobili su novi komad blistave glazbene prošlosti i šarma svojih junaka.
Dakle, vrijedi zaleći i izležavati se uz BBC-jev radio. Još da su tinejdžerske godine koje Paul spominje...