Tjelesna straža

Prepričavajući "Tjelesnu stražu" čovjek bi našao mnoštvo elemenata od kojih se može stvoriti i više negoli pristojan film. Okrutni ubojica pritisnut starim grijesima nadu za novi, bolji život nalazi u prijateljstvu s bistrom djevojčicom kojoj je tjelohranitelj, a nakon njezine smrti vraća se onome što najbolje zna - ubijati. Ta osnova uistinu ima potencijal. No, ako je u prvom, doista predugačkom, dijelu filma čak i postojala nada da ćemo dobiti intrigantno djelo o kazni i oprostu, nakon što ucviljena majka sredinom filma poruči: "Ubij ih sve", i više je nego jasno da sva moguića slojevitost djela bespovratno pada u vodu.

Ako zaboravimo kako je u suvremenom hollywoodskom filmu smrt drage djevojčice postala najčešća motivacija žestokih dečki, "Tjelesna straža" u tom odnosu ipak donosi najviše. Međutim, kao što u vizualnom smislu pretjeruje upotrebljavajući začudne tehnike kad treba i ne treba, Tony Scott je i u sadržajnom smislu puno pokušao, ali malo postigao. Vrlo dobra glumačka postava uspijeva u određenim trenucima postići dovoljnu uvjerljivost, ali prespori ritam, nelogični dramaturški obrati i nepoštivanje osnovnih prirodnih zakona (nakon dobivenih 4-5 metaka u tijelo čovjek izađe iz kome i u potpunosti ozdravi za tjedan-dva) od "Tjelesne straže" učinili su potpuno neuvjerljivo djelo.

Doduše, treba priznati da u pojedinim scenama "Tjelesna straža" može zainteresirati gledatelja, pa čak i ponuditi dovoljno tjeskobnu atmosferu neophodnu za film takve vrste, no na kraju ta ušminkana ali rastegnuta fasada ne može dovoljno prekriti svu prazninu sadržaja. (J. J.)