“Autor mora dobro igrati nogomet. I pjevati u rock-bandu. Mora voljeti slobodno penjanje i dobro poznavati tržište dionica.
A ne bi bilo loše ni da svake godine napiše krimić koji će se prodati u milijunskoj nakladi”, tako na pitanje što mora imati čovjek koji će postati hrvatski Jo Nesbø odgovara njegov hrvatski urednik Davor Uskoković, glavni urednik izdavačke kuće Fokus, koja djeluje u sklopu Profil grupe.
Jako ozbiljan posao
Naravno, nakon šale slijedi i ozbiljan dio odgovora:
– U ovoj potrazi za novim hrvatskim krimićem tražimo autora koji će donijeti originalnost, inteligenciju, energiju i duhovitost. Autora čiji su likovi punokrvni i kompleksni i koji zna vješto voditi priču, onog koji je svjestan da piše ne za sebe, nego za publiku, znajući da je knjiga bez čitatelja mrtva. Traži se autor za koga pisanje kriminalističkih romana nije zabava ni hobi, nego ozbiljan i zahtjevan posao.
Potraga za tim i takvim autorom – ili autoricom – upravo počinje. Večernji list i Fokus žele pronaći i objaviti novi hrvatski krimić. Tražimo punokrvni roman koji prati sve zakonitosti žanra, ali i priča neku našu priču, onu koju će prepoznati i zavoljeti brojni čitatelji. Roman koji pobjedi na našem natječaju bit će objavljen upravo u Fokusu, uz bok djelima najvažnijih svjetskih autora krimića.
Autor mora biti svjestan da piše ne za sebe, nego za publiku, znajući da je knjiga bez čitatelja mrtva. Traži se čovjek kojem to nije hobi
No zašto je uopće važno naći novi hrvatski krimić, nove autore koji će nastaviti tradiciju kakvu ova vrsta literature ima i u našoj književnosti:
– Hrvatska je književnost jedna od rijetkih u Europi u kojoj žanrovska književnost gotovo da i ne postoji. I dok se po broju registriranih književnika i književnih udruga možemo mjeriti s najrazvijenijima, zakazali smo u najpropulzivnijem sektoru izdavaštva, onome na kojem se i temelji izdavački biznis. Hrvatska književna elita, a i nemali broj nakladnika zaboravlja da knjiga ne egzistira u zrakopraznom prostoru, nego na tržištu i da je ponajprije namijenjena publici. Zato iznenađuje indiferentnost prema popularnoj literaturi unutar koje krimić zauzima istaknuto mjesto. Tržišni princip nije jedini razlog zbog kojeg je krajnje vrijeme za pokretanje edicije novog hrvatskog krimića. Danas europski krimić nudi puno više od dokone zabave, on je slika društva. Krimići su nam potrebni, kako to dobro zamjećuje Lada Žigo, da bismo konačno uronili u svijet „logike“ kriminala, kad već živimo u apsurdnom svijetu korupcije u kojem ne znamo tko koga gdje, kada i zašto, kaže Branko Matijašević, direktor Fokusa.
Stroga se podjela na „elitnu“ i „popularnu“ književnost vuče još od kraja 19. stoljeća, iz razdoblja moderne, a u toj podjeli deblji kraj uvijek izvlači „popularna“ književnost. Predrasude kažu da je ona simplificirana, klišeizirana i shematizirana; riječju – manje vrijedna. No negdje 70-tih godina 20. stoljeća činilo se da su te granice izbrisane, ali danas smo, paradoksalno, opet tamo gdje smo bili. Ova potraga za novim hrvatskim krimićem najbolji je dokaz da nas rasprave ovog tipa ne zanimaju i da tvrdimo da je dobra knjiga jednostavno dobra knjiga. I takvu želimo objaviti kao konačni rezultat ove potrage.
Prvi inspektor Šimek
Uostalom, kada je riječ o krimićima, tko može osporiti literarnu vrijednost Conanu Doyleu, Agathi Christie, Georgeu Simenonu ili pak suvremenim autorima poput Stiega Larsona, Joa Nesbøa ili Pavla Pavličića?!
Akademik Pavao Pavličić (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
No akademik Pavličić nije rodonačelnik ovog žanra u našoj književnosti. Davor Uskoković o našim najistaknutijim autorima kaže:
– Roditeljica krimi-žanra genijalna je Marija Jurić Zagorka. Godine 1910. objavljena je Kneginja iz Petrinjske ulice, a Hrvati su dobili svoga prvog detektiva – inspektora Šimeka.
Unatoč stoljetnoj tradiciji, dobrih kriminalističkih romana zapravo je malo. Među uspješnije autore starije generacije spadaju „virovitički Simenon“ Milan Nikolić i neponovljivi Nenad Brixy, čiji je serijal humorističnih krimića s likom Timothyja Thatchera objavljivan u Vjesnikovoj visokonakladnoj biblioteci Trag.
Europski krimić danas nudi puno više od dokone zabave, on je slika društva. Krimići nam trebaju da uronimo u svijet “logike” kriminala
Zanimljivo je da su se pisanja kriminalističkih romana 60-ih godina prihvatili i renomirani literati: Ivan Raos, Antun Šoljan i Branko Belan, ali su ih pisali pod pseudonimima. Drugu generaciju autora krimića predvode Pavao Pavličić i Goran Tribuson, bez dvojbe naši najveći majstori žanra, dok su među mlađima iskočili Robert Naprta, Jurica Pavičić i Dražen Stjepandić.
Tražimo, dakle, nasljednika velikih autora, a nagrada za prvonagrađeni roman, koji će izabrati stručni žiri sastavljen od urednika Fokusa i Večernjeg lista, jest njegova objava i deset tisuća kuna. A iskusne urednike pitali smo i što je za takvu knjigu važnije – uzbudljiva priča ili karizmatični glavni junaci?
Važno je jedno i drugo, spremno tvrde obojica, jer nema dobrog krimića bez uzbudljive fabule i zanimljivog protagonista. Usto ističu da bi autor trebao imati i prirodan dar za pričanje priča i ljubav prema žanru u kojem piše – ostalo proizlazi iz toga. Kao svojevrstan putokaz u ovom poslu mogu poslužiti i glavno obilježja trenutačno najkomercijalnijih svjetskih krimića.
O njima Davor Uskoković kaže:
– Najvažnije je da autor ima svoj „glas“, ono nešto što ga čini posebnim. Osim toga, bitno je da pisac pogodi i „glas vremena“. Skandinavski autori postali su popularni zbog autentičnosti protagonista i socijalne slike društva koji se teško mogu pronaći u, primjerice, suvremenim američkim kriminalističkim romanima. Ono što je im je također pomoglo jest činjenica da je u modu ponovno došao „noir“, stil pisanja koji ne bježi od mračnih tema. Ali formula ne postoji jer se vremena mijenjaju i uvijek nešto novo zamijeni staro.
>>T. Enger: Skandinavija nudi sve što možete zamisliti, a ljudi se ipak ubijaju
Odlično, veselim se izazovu! :)