Jo Nesbo ušetao je u predvorje hotela Esplanade u Zagrebu nakon šetnje po Zrinjevcu. Na sebi je imao jednostavu bijelu majicu sa natpisom psycho. U Zagrebu će boraviti do ponedjeljka. U petak se druži sa čitateljima u Profil-Mozaikovoj knjižari puna dva sata kada će promovirati hrvatsko izdanje „Snjegovića“. Svaki slobodni trenutak iskoristiti će za penjanje po okolnim brdima.
Zašto je „Snjegović“ vaš najpopularniji roman?
- Nemam pojma. Stalno me pitaju zašto je Harry Hole popularan. Zašto je „Snjegović“ popularan? Ne znam. Kada pišem neki roman, pišem ga za sebe. Pisati za mene znači pozivati ljude u svoj dom, a ne ih posjećivati. To je moj svijet. To su moji izmišljeni likovi koje smatram interesantnim. Ako vam se sviđaju, ostanite, ako ne, ne morate biti ovdje.
U „Snjegoviću“ imate puno ubijenih žena, a samo jednog muškarca?
Želio sam dobiti na stravičnosti jer su žene kao žrtve puno bespomoćnije. Nisu fizički jake kao neki ubojica. Čitatelj se može lakše uživjeti u strah žene koja noću sama ide kroz mračni park i čuje korake iza sebe, pa se uspravi i počne hodati sve brže. Lakše se uživjeti i u strah djeteta koje se boji čudovišta. Mogu razumjeti ljutnju žene koja se osjeća kao žrtva u nekom velikom gradu kao što je Oslo ili Zagreb. Kao pisac na sebe preuzimam ulogu osvetnika i za one žrtve koje su preživjele nasilje.
Ali „Snjegović“ nije samo krimić, nego i knjiga o oženjenim ženama koje imaju druge muškarce?
Da. To je suvremeni kriminalistički roman koji ne priča o ubojicama. Prije par dana me jedan novinar intervjuirao na temu o smrti, dakle o filozofskom poimanju smrti. Najmanje je interesantno da pisac krimića priča o smrti. U suvremenom, ali i klasičnom krimiću smrt je samo uporište priče. Smrt je u krimićima nešto vrlo ugodno, poput batlera koji mrtav leži u krevetu, a ti za njime ne žališ. Smrt je često samo početak priče i često je u krimićima vrlo trivijalna. Moji romani ne govore o smrti, nego govore o tome zašto su on ili ona žrtve. Zbog čega ih je ubojica ubio.
Tko je zapravo pravi ubojica? Fikcionalni lik ili pisac?
Krimići se ne pišu o ubijanju. Često puta je nešto drugo njihova tema. To može biti ljubav. Vrlo često ubijanje dolazi iz ljubavi ili iz mržnje, a znamo da je mržnja samo druga strana ljubavi. Na jedan izvrnuti način, ljubav je prava tema krimića. U „Đavoljoj zvijezdi“ ima scena gdje muškarac i žena dolaze u stan, a upoznali su se u baru. Vode ljubav u vodenom krevetu i nakon seksa idu se tuširati i vide profil žene u vodenom krevetu. On vidi profil žene koju je pijan ubio, a koja je u tom krevetu zauvijek mlada i zauvijek gola i spremno čeka na njega svake večeri. To je ljubavna priča, premda o očajničkoj i destruktivnoj ljubavi.
Je li Harry Hole luzer?
Formalno se to ne bi moglo reći, ali on je luzer. On gubi vrlo ozbiljne stvari u životu. Gubitnik je profesionalno. Ne uspjeva moralno niti kao policijski inspektor niti kao ljudsko biće. Ne uspjeva niti kao momak, ne uspjeva mu ljubav sa Rakel, ali ne uspjeva ni kao otac Olega. Zašto ljudi vole gubitnike? Zato jer se sa njima mogu poistovjetiti.
U romanu „Spasitelj“ pišete o Vukovaru, Zagrebu. Otkuda vam znanja ovom ratu..?
Bio sam ovdje krajem devedesetih pripremajući se za nefikcionalnu knjigu koju sam pisao s jednim kolegom. Bilo smo u Srbiji za NATO-vog bombardiranja. Intervjuirali smo obične ljude. Bilo su to srpski dezerteri iz Budimpešte, košarkašima iz Sarajeva koji su danas igrali košarku, da bi za dva, tri mjeseca bili mrtvi jer su ih pogodili snajperi sa brda oko Sarajeva. Razgovarao sam u Zagrebu i sa prognanicima iz Vukovara. U „Spasitelju“ sam koristio neke priče ratnih stradalnika, ali „Spasitelj“ je čista fikcija.
Svirate li još u svom bendu Di Derre, imate li koncerte?
Brat mi je umro početkom godine. On je isto bio u bendu pa sada ne nastupamo, ali vježbamo. Možda ćemo iduće godine nastaviti sa sviranjem.Više ne pišem pjesme za bend. Dobra je kombinacija pisanja koje je uvijek introvertni rad na kojem vam nitko ne plješče i večernjih nastupa u malim klubovima.
Ali počeli ste pisati dječje romane?
Smatraju me autorom krimića, ali ja ne mislim tako. Nisam samo pisac krimića. Pišem i kratke priče, dramske komade... Mene je kćer tražila da joj pričam priče, pa sam onda to počeo zapisivati i nastali su romani.
Upravo ste dobili prestižnu Peer Gynt nagradu?
Ta je nagrada na glasu kao prestižna. No, Peer Gynt je bio kurvin sin jer je potencijalno arogantan, egocentrični karakter. Stoga se postavlja pitanje koliko je ta nagrada uopće prestižna (smijeh). Ipak, ja sam veliki Ibsenov fan.
>> Triler u kojem je Jo Nesbø dokazao status prvaka žanra
