Zenta, splitski beach bar koji ima, sasvim slučajno, pozornicu uz plažu. Organizatoru Zvoni neprestano zvoni mobitel. Ljudi naizgled trče u krug, panično pokušavajući riješiti najnoviji problem koji je iskrsnuo. Kada bismo samo promatrali tu situaciju, mogli bismo pretpostaviti da u taj relativno skroman bar dolazi predsjednik države ili kakav vladin dužnosnik. I bili bismo u krivu jer je riječ o hip-hop koncertu čiji je glavni izvođač Grše. Uz njega su nastupali Kukus, Živac Maradona i Krankšvester. Imena tih izvođača ne znače previše ljudima koji se sjećaju Tuđmana, ali mlađoj generaciji je to popis legenda koje neće nikada zaboraviti.
"Hip-hop su ulice. Sirov je, ravno s ulice kroz glazbu, glas i riječi.". Tako Nas, jedan od najpopularnijih repera svih vremena, opisuje hip-hop kulturu. Definicija koju nam nudi je dugo bila arhetip za svakog rap-glazbenika te se ultimativnim ciljem smatralo biti što bliži uličnoj slici života. Naravno, takva slika ljudi koji se bave tom glazbom ograničava ih u komercijalnom uspjehu. Prije samo 15 godina bilo je nezamislivo da rap-glazbenici postignu komercijalni glazbeni i financijski uspjeh (izuzev par primjera) kao danas. Kao što se može primijetiti, promatramo li povijesni uzorak u našoj državi, tendencija je da kasnimo sa svime, pa smo tako zakasnili i na hip-hop val uspješnosti. Porin je najprestižnija nagrada za glazbenike u Hrvatskoj. Uzmemo li za primjer nagradu za album godine, nijedan rap-izvođač je nije osvojio do Vojka Vrućine 2019. godine. Prije njega su uspjeha imali TBF, ali njihov zvuk nije isključivo hip-hop te se i oni sami rugaju tome ponekad, baš zbog mentaliteta ljudi u Lijepoj Našoj. Pjevač TBF-a Mladen Badovinac svojedobno je izjavio da se njihov album prvijenac "Ping-pong" zove upravo tako jer su se smatrali parodijom žanra hip-hopa. Taj mentalitet je sveprisutan u samom pristupu toj glazbi. Ako se neki reper smatra ozbiljnim, nerijetko mu se izruguju, a smatra li se šaljivim, automatski cijeli žanr dobiva negativnu konotaciju te mu se oduzima na ozbiljnosti.
Bore Balboa, reper iz Šibenika koji broji mnoge nastupe, a najveći od njih održao je u Tvornici kulture u kojoj je nedavno prvi put nastupio samostalno, kaže: - Bilo bi lijepo da me se vidi na nekim top-listama, da to bude crno na bijelom i formalno, ali mi je to puno manje bitno sve dok ljudi i publika uživaju na mojim nastupima. No bilo bi lijepo pokazati majci da sam na toj i toj top-listi ili da mi se pjesme vrte na radiju.
Iz reperske perspektive, hrvatske top-liste su zastarjele, a korporacije i dalje imaju staromodan pristup rap-glazbi. Prva mjesta top-lista uglavnom drže bendovi s albumima koji su stariji od osobe koja je pravila web stranicu za portal na kojem piše da su oni najprodavaniji bend (u trenutku pisanja su dva od pet najprodavanijih albuma napravljeni prije 1980. godine). Neki ljudi u glazbenoj industriji shvatili su potencijal rap-glazbe i počeli su posao graditi gotovo isključivo na tome. No zato je bilo potrebno drukčije razmišljanje, jer prema mišljenju većine ljudi s naših najvećih radiopostaja, Tina Vukov puno je veći magnet za publiku od nekog našeg repera. Razmišljanje mlađih ljudi često je suprotno od toga. Hip-hop je polako, ali sigurno, ušao u mainstream glazbenog svijeta u Hrvatskoj.
Problem je izdavačkih kuća što je većinu njih pregazilo vrijeme. Brojke po kojima su izvođači poput Yu-All Starsa 1977. ili Zagrebačkog Jazz Quarteta prodavaniji od nekih trenutačno aktivnih repera su točne, ali problem ne leži u iznošenju tih brojki, već u činjenici da te brojke nisu mjerodavan indikator stanja na glazbenoj sceni. Kao primjer ćemo uzeti repera u usponu koji je na kraju 2021. godine izdao novi album, Boru Balbou i 30 Zonu, hip-hop dvojac koji je također nedavno izdao novi album. Za primjer sa suprotne strane uzet ćemo bend Urban & 4 te Zagrebački Jazz Quartet koji trenutačno drže prvo i drugo mjesto na listi najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Brzim pogledom na broj mjesečnih slušatelja na platformi Spotify vidjet ćemo da Bore Balboa i 30 Zona imaju (ukupno) više od 130 tisuća mjesečnih slušatelja, a Urban & 4 zajedno sa Zagrebačkim Jazz Quartetom imaju ih nešto manje od 15 tisuća.
Ima li para od rapa? To je pitanje svima na umu. Pogotovo kada čitamo naslove o masnoj zaradi na novogodišnjim nastupima glazbenika kao što su Maja Šuput ili Petar Grašo. Reper, producent i glazbenik Tone Tuoro nam je otkrio kako se može zaraditi pošten džeparac kada se uzmu u obzir sve streaming platforme i manji nastupi. Rekao je da se uz par nastupa mjesečno i bitnu rotaciju pjesama na platformama može lijepo povisiti budžet. Nisu to neki veliki iznosi, ali su svakako motivacija mladim reperima. Prije 10 godina bilo je nezamislivo da jedan javnosti nepoznati mladi reper može zarađivati između 700 i tisuću kuna na mjesec od svoga stvaralaštva.
Mlade snage poput Grše i 30 Zone, već etabliranih Tibora ili Vojka, zvijezde u usponu Bore Balboe ili mladog kolektiva Podočnjaci, optimistično gledaju u budućnost. Album IVAN koji je Bore Balboa izdao na kraju 2021. godine automatski su pokrili glazbeni portali, radioemisije pa i dnevne novine. Nije bio glavna vijest, nije bio ni na svim platformama koje priliče novom albumu mainstream glazbenika, ali je negdje ipak bio, što za repere puno znači. Možemo za primjer uzeti i natjecanje Red Bull Raplika čiji je format osmišljen tako da se natjecatelji međusobno vrijeđaju u improviziranoj formi. Riječi su im zadane na licu mjesta i moraju smisliti kako ih rimovati da bi uvrijedili protivnika. Na tom natjecanju sudjeluju široj javnosti nepoznati reperi, ali unatoč tome okupi se velik broj slušatelja, kako uživo tako i na streaming platformama. Sudionik tog natjecanja Sultan rekao je da je rap-scena na dobrom putu te da su reperi napokon rame uz rame s velikim pop-imenima te da je Red Bull Raplika indikator popularnosti hip-hopa.
Unatoč nedovoljnom omjeru medijske pokrivenosti i interesa javnosti, hip-hop je očito jači nego ikad. Glazbena industrija se mijenja i sve više moći nalazi se u rukama samih glazbenika te su diskografske kuće gotovo stvar prošlosti. To svakako ide u korist reperima koji više ne moraju dokazivati tradicionalnim korporacijama da je njihova glazba dovoljno dobra i privlačna velikom broju ljudi. I zato ulazimo u novu, zlatnu eru hip-hopa u Hrvatskoj.