Kad je počela pandemija koronavirusa, slikaru Eugenu Varziću otkazane su sve izložbe i većina projekata. Dobio je priliku, nakon dugo vremena, biti sam u studiju 24 sata i slikati. Cijeli svijet je stao i u nimalo ugodnom vremenu pandemije, osamljen u atelijeru, naslikao je svoj novi ciklus. Dio je izložio nedavno na pop-up izložbi na krovu hotela u Poreču, ideja koja bi, ako se pandemija nastavi, mogla biti dobar način održavanja izložbenih aktivnosti živima, a od večeras 70 svojih radova velikih formata izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Stilom je figurativac koji ne voli da ga se trpa u ladicu hiperrealizma, a ova dubrovačka izložba, osim što je prezentno opsežna i prava poslastica jer Varzić rijetko izlaže, ima i jako zanimljiv naziv – “Sve su ti slike OK”
– Naziv izložbe sadržaj je poruke koju sam dobio od svojega oca, koji je na neki svoj distancirani način pratio ovo što radim. Jedne noći došla je poruka u kojoj je pisalo: “Sve su ti slike OK. Tata.” Davno sam prestao očekivati očevu potvrdu, a onda se dogodila na ovako jedinstven način. Trebalo je proći 25 godina da reagira, što mi je na kraju iznimno drago da se sve poklopilo i da mu na ovaj način mogu zahvaliti. Uglavnom, dugo sam smišljao kako nazvati ovako veliku cjelinu, kako je objediniti, i supruga mi je sugerirala da bi sadržaj očeve poruke bio idealan – kaže Eugen Varzić.
Postav u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik trebao je biti predstavljen 2020., a odgađanje je Varziću otvorilo mogućnost razrade slikarske priče pa je ciklus portreta započet još 2017. slikom “Nedjelja” sada obogatio. Otišao je do startnih pozicija bavljenja realizmom na njemu svojstven način. I Vinicije B. Lupis, kustos ove izložbe, na dobar način uviđa da u Varzićevu radu nema previše dodirnih točaka s našim, nacionalnim realizmima koji su se javili posljednjih godina, jer njegovi su izvori, uzori i mentori drukčiji i sežu u Španjolsku.
– Da, počelo je s nonom Anom, koja je na slici “Nedjelja”, s njom sam upoznao Istru, dijalekte, povijest… ona je bila hrabra i pametna žena, doživjela je 97 godina i uspjela je vidjeti sliku. Ona je nona moje supruge i pošto su moji stari svi preminuli, s njom sam dobio onu toplinu i razumijevanje koje današnje none definitivno nemaju. Otišla je jedne srijede, nakon što je dan prije nazdravila šampanjcem i sa svima razmijenila nekoliko jednostavnih i mudrih rečenica. Ujutro je uz lumin stajala boca i sve je utihnulo. Ostala nam je samo ta slika koju sam prestao javno izlagati 2019. – otkriva Varzić.
Za stvaranje je, kaže, samoća i bez pandemije nužna, a vrlo lako može je se dozirati pomoću digitalnih platformi na koje smo osuđeni posljednje dvije godine. Stoga mu lockdown nije teško pao i tu objektivno negativnu situaciju okrenuo je u svoju korist svakodnevno slikajući, što mu je bila i miniterapija od gomile loših vijesti.
– U fazi pandemije izrodila se i kvalitetna komunikacija i povezivanje s kolekcionarima i vlasnicima IBEX kolekcije, s kojima sam prošao desetke radionica, razgovora i analiza svog rada, izašao iz njih obogaćen i spreman na još veće izazove u likovnom izražavanju. Također, velika je promjena je da je moj likovni rad prepoznao Valamar riviera iz Poreča, koji mi je pokrovitelj za projekt samostalne izložbe u Dubrovniku, dakle prvi put imam službenu potporu iz mjesta iz kojeg dolazim, što mi u ovim nesigurnim vremenima iznimno puno znači – kaže.
Na njegovim su portretima njegovi prijatelji i poznanici. Modele poziva u atelijer, druže se, a rezultat su brojne fotografije iz kojih bira nekoliko onih koje će poslužiti kao početna točka rada.
Inače, Varzić je podrijetlom Slavonac, svoj je put počeo rođenjem u Đakovu, gradio ga u Slavonskom Brodu, na Akademiji u Rijeci, Madridu, jedno vrijeme imao je atelijer u Parizu, a potom se vratio kući, ali u Istru, gdje živi i stvara u Kufcima, čije samotne zime pogoduju slikanju. Likovni radovi nalaze mu se u mnogim javnim prostorima i privatnim zbirkama. Likovno se usavršavao u Madridu, u radionici Eloya Moralesa. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Jedan je od pet slikara iz Hrvatske čiji je rad uvršten u Leksikon fantastične i suvremene umjetnosti Europe Gerharda Habarte. Slikanje mu je kao disanje pa, kaže, ako ne slika, postaje opasan za okolinu.
– Trenutačno radim na tome da se nakon otvorenja ove izložbe dobro odmorim, sagledam situaciju, jer već smo naučili da je planiranje danas neisplativo, i da nastavim u istom radnom ritmu. U rujnu me čeka izložba u Labinu, a nakon toga atelijer i rad na novim slikama jer za 2022. spremam veliku izložbu u motovunskoj galeriji Pet kula, gdje ću predstaviti i monografiju svojeg rada. I plan je ostati zdrav! – zaključuje Varzić.