Grad Drniš u četvrtak je dobio jedan od najljepših darova u svojoj povijesti, ali i pokazao kako Dalmatinska zagora zna uzvratiti kada joj se iz metropole umjesto s prezirom dođe s kulturom. Promet glavnom cestom koja prolazi pokraj središnjeg trga bio je zatvoren, a svi brojni obližnji kafići bezrezervno su se odazvali molbi da na dva sata isključe svoje zvučnike.
Ne vičite na djecu!
Jedinu buku stvarala su sitna dječica što su zaigrano za svojim poslom trčkarala po Poljani, a na njih se može utjecati otprilike koliko i na čiope kada se usred koncerata razlete i rascvrkutaju iznad dubrovačkih krovova. Uostalom, budući da sam dobio čast obratiti se Drnišanima s nekoliko uvodnih riječi o programu koji im je na Svjetski dan glazbe donijela Filharmonija, rekao sam im da nipošto ne viču na djecu kako im prvi susret s velikim orkestrom i glazbom ne bi ostao u lošem sjećanju.
Srca odraslih na samom je početku s lakoćom osvojio tenor Miljenko Đuran završnim solom iz “Ere s onoga svijeta” nakon kojeg je slijedilo i završno kolo iz opere Jakova Gotovca. Slijedio je sunčani poziv s neba što ga je uglazbio Blagoje Bersa u svojoj zanosnoj simfonijskoj poemi “Sunčana polja” koja se na početku najkraće noći u godini morala čuti sve do Svilaje. Trube i tromboni zvučnim su bljeskom čitavu Poljanu natkrilili s prozora drniške Gimnazije, a tutnjalo je i nebo i zemlja i od Gotovčeva Simfonijskog kola.
Trijumfalni Zrinski
Osobito dirljiv bio je i povratak kući rođenog Siverićanca skladatelja Krste Odaka, čije ime nosi vrlo aktivna drniška glazbena vrlo duge tradicije. Odakova Passacaglia za gudače od brojne je publike također primljena s dragošću i poštovanjem. Naravno, sva su srca bila razgaljena nastupom sopranistice Valentine Fijačko s arijom Tijardovićeve Male Floramye, te baritona Ljubomira Puškarića s romancom Zrinskog. A na kraju koncerta, trijumfalno zaključenog finalom Zajčeve opere, u kojem je troje pjevača junački nadomjestilo zbor, u znak oduševljenja i zahvalnosti Filharmoniji i maestru Ivi Lipanoviću Drniš je ustao na noge i ispratio ih gromkim aplauzom.
Ivica Lovrić, ravnatelj zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu koji je podupro ovo gostovanje, osobno se uvjerio koliko ovakve kulturne ekspedicije imaju smisla i kolika je žeđ za njima u sličnim mjestima širom Hrvatske.
Predivno! Svaka čast organizatorima.