Još sredinom prošle godine Naklada Ljevak je u prijevodu Svetlane Grubić Samaržije i pod uredničkom paskom Nade Brnardić objavila drugi roman koji potpisuje nizozemski književnik Marieke Lucas Rijneveld nazvan "Moja miljenica". Riječ je o mladom piscu rođenom 1991. godine (koji je za sebe ne tako davno koristio rodno neutralnu zamjenicu oni), čiji je prvi iznimno mračan roman "Večernja nelagoda" trijumfalno osvojio međunarodni Booker pa je slijedom toga i preveden na dvadesetak jezika. I drugi, podjednako crni, a zapravo i puno provokativniji roman "Moja miljenica" također je bio nagrađivan te je dobio flamansku nagradu za književnost Boon, ali i nagradu F. Bordewijk.
"Moja miljenica" dramatična je knjiga jer se bavi zabranjenom ljubavi između četrnaestogodišnje psihički osjetljive djevojčice koja tek postaje djevojkom i četrdesetdevetogodišnjeg veterinara koji ima suprugu i dva sina, ali ponaša se kao uspaljeni adolescent. Nikako ne može ukrotiti svoj libido kada se nađe u blizini "lolitaste", njemu i te kako privlačne djevojčice djevojke, koja u jednom trenutku čak ima i kratku i strasnu vezu s njegovim starijim sinom.
Ali, u neravnopravnoj borbi dvojice muškaraca za osjećaje farmerske kćeri koja u obitelji bez majke (s prilično introvertiranim i istraumatiziranim ocem i posesivnim, mačistički orijentiranim bratom) pobjeđuje iskustvo, dakle pater familias koji bez grižnje savjesti vodi paralelni život na dva kolosijeka. Jednom malograđanski obiteljskom i utabanom i onom drugom u kojem ga prema nevinoj djevojčici koja je tek dobila prvu menstruaciju vode najjači erotski porivi koje ovaj konkretni muškarac niti želi, a valjda i ne može obuzdati. Naravno, nizozemski autor objašnjava nam da je i napaljeni veterinar u svom djetinjstvu bio seksualno iskorištavan, i to od hladne i okrutne majke, nevjerojatne seksualne sadistice koja je na najružnije i iznimno ponižavajuće načine kažnjavala vlastitog sina te na neki način i bitno usmjerila njegovu seksualnost prema devijantnom nasilju i boli.
A onda i prema pedofiliji, budući da je veterinar jako dugo imao problema u svakom iole normalnom odnosu sa sebi ravnopravnim ženama pa se okrenuo djeci koja vrlo često nisu nepovjerljiva ni zahtjevna kao odrasle ljudske jedinke. Lucas Rijneveld i više je nego zanimljivo i nikako ne crno-bijelo opisao i lik djevojčice, koja donekle nespremna, ali i s puno neobuzdanog i prilično zrelog, ali i zastrašujućeg i psihički labilnog maštanja dočekuje svoje spolno sazrijevanje, a onda i prve dodire s muškim tijelima i njihovim osjećajima i porivima. To mlado biće vrlo je često u istom momentu i dirljiva žrtva, ali i gospodarica situacije koju kontrolira svojom moćnom intuicijom i dominantnim karakterom. U tim se trenucima čak i gube razlike u godinama između odraslog pedesetogodišnjaka i neiskusne maloljetnice koju puno više intrigiraju dječaci, mladići i muškarci od prijateljica i školskih kolegica. Lucas Rijneveld opisuje nam okrutnu i nimalo idiličnu nizozemsku provinciju prepunu farmera koji zbog boleština vrlo često moraju žrtvovati cijelo stado i time dovesti u pitanje egzistenciju svojih obitelji u kojima su djeca gotovo u potpunosti prepuštena vlastitim spoznajama i istraživanjima. To su obitelji u kojima djevojčice formirane u godinama napada na newyorške blizance ne skupljaju salvete i ne igraju se s lutkama, nego u prijelazu prema djevojaštvu koriste sve moguće sadržaje, pa čak i umjetnost kako bi došle do spolnog ispunjenja za koje im zajednica glasno sugerira da ga moraju konzumirati puno kasnije.
Ali, duh seksualne i svih mogućih drugih emancipacija odavno je ispušten iz boce i to vrijedi kako za odrasle, možda i neiživljene pojedince, tako i za one vrlo mlade ljude koji su tek u fazi žudnje za konkretnim životnim iskustvima u koje se obiteljske stege nikako ne uklapaju. Lucas Rijneveld nije dozvolio da ova potresna, ali i bolno iskrena knjiga s minucioznim opisima seksa između dva ljudska bića, od kojih je ono muško starije čak trideset i pet godina, preraste u neku vrstu pravosudnog romana s elementima trilera. Umjesto zamornih pravnih kvalifikacija, u "Mojoj miljenici" čitamo tužnu priču o opsesivnoj ljubavi koja je incidentna i rubna, ali i stvarna, vrlo duboka i razoružavajuća.