Čitanje u djetinjstvu i adolescenciji ima krajnju važnost za razinu čitalačke kulture svakog čovjeka u odrasloj dobi. Važno je to imati na umu kada odgajamo djecu, a kako stvari stoje u Hrvatskoj, pokazuju rezultati Nacionalnog istraživanja čitalačke pismenosti osnovnoškolaca (preciznije učenika petih i sedmih razreda) u RH koje je objavilo Ministarstvo kulture i medija, a proveo Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Provedeno je u veljači u 85 osnovnih škola iz cijele Hrvatske. Primijenjeno je šest ispitnih knjižica za ispitivanje čitalačke pismenosti koje je ispunjavalo 4197 učenika petih i sedmih razreda.
Uz zadatke za razumijevanje teksta, u svakoj su se knjižici nalazila i po tri metodološki različita zadatka kojima se ispitivalo razumijevanje riječi iz tekstova i po jedan zadatak vezan uz riječi općeg intelektualnog vokabulara u kojemu su korištene riječi iz školskog udžbenika.
Ispalo je da prosječan postotak točne riješenosti svih ispitnih knjižica kod učenika petog razreda iznosi 63 posto. U prosjeku su uspješniji u rješavanju zadataka povezanih s književnim tekstovima, gdje prosječan postotak točne riješenosti iznosi 66 posto. Utvrđeno je također da djevojčice ostvaruju bolje prosječne postotke riješenosti zadataka (65 posto), dok dječaci u prosjeku točno rješavaju 60 posto ispitnih zadataka.
Isto tako, gotovo 60 posto učenika čita iz zabave tekstove koje sami odaberu najmanje nekoliko puta tjedno, 55 posto ih čita samo ako moraju, 60 posto bi voljelo da im netko pokloni knjigu, 65 posto uživa u čitanju, dok 37 posto učenika tvrdi da im je čitanje dosadno. Laptopom, tabletom i računalom učenici se ne koriste često, ali pametnim telefonom svakodnevno se koristi 83 posto učenika. Stav učenika petog razreda prema čitanju tendira pozitivnim vrijednostima.
Kod učenika sedmih razreda prosječan postotak točne riješenosti svih ispitnih knjižica iznosi 61 posto. Djevojčice u prosjeku u svim ispitnim knjižicama konzistentno ostvaruju bolje rezultate od dječaka. Prosječan postotak riješenosti svih zadataka koji ostvaruju učenice sedmog razreda iznosi 65 posto, dok učenici u prosjeku uspješno rješavaju 56 posto zadataka.
Prosječan pak postotak točne riješenosti općeg leksika koji ostvaruju učenici 7. razreda iznosi 25 posto, što znači da učenici sedmog razreda uspješno rješavaju oko četvrtinu zadataka vezanih uz opći leksik. To je vrlo nizak postotak i u skoroj bi budućnosti mogao predstavljati učenicima sve veći problem i u učenju, zato što bez razumijevanja značenja riječi koje se pojavljuju u tekstovima nije moguće razumjeti smisao teksta pa time ni poruku.
Stavovi prema čitanju učenika sedmog razreda su takvi da najmanje nekoliko puta tjedno 38 posto njih čita iz zabave tekstove koje sami odaberu, 62 posto ih čita ako moraju, 48 posto bi voljelo da im netko pokloni knjigu, 54 posto izjavljuje da uživaju u čitanju, a 46 posto učenika kaže da im je čitanje dosadno. Laptopom, tabletom i stolnim računalom se ne koriste koliko bismo očekivali, ali pametnim telefonom svakodnevno se koristi 92 posto učenika.
Rezultati pokazuju da učenici petog razreda imaju nešto pozitivniji stav prema čitanju od učenika sedmog razreda. Također, učenice obaju uzrasta statistički znatno češće odlučuju čitati na vlastitu inicijativu.
Sve uključene škole imaju izdvojeni prostor školske knjižnice i nijedna ga ne dijeli s još nekom školom. Zabrinjavajući je nalaz da u više od polovine škola (55 posto) nema dostupnih računala u školskim knjižnicama, a četvrtina škola ima samo jedno računalo na raspolaganju (24 posto). Više od četiriju računala u školskoj knjižnici ima samo 3 posto škola.
K tome samo 16 posto anketiranih knjižničara smatra da je njihova knjižnica dostatno opremljena naslovima lektirne i stručne građe, dok njih 84 posto smatra da nije.
Dakle, iako su učenici u Hrvatskoj u oba ispitivanja postigli iznadprosječan rezultat u čitalačkoj pismenosti, petnaestogodišnjaci sustavno postižu ispodprosječne rezultate, koji su tijekom posljednjih 16 godina praćenja ostali gotovo nepromijenjeni. U tom kontekstu najviše zabrinjava činjenica da mnogi petnaestogodišnjaci u Hrvatskoj ne dostižu razinu osnovne čitalačke pismenosti, dok samo 5 posto učenika dostiže najviše razine čitalačke pismenosti.
U oba istraživanja potvrđeno je kako su učenici tog uzrasta u Hrvatskoj izvrsni čitatelji u smislu razumijevanja teksta, no njihovi stavovi prema čitanju nisu bili zadovoljavajući. Naime, još 2011. utvrđeno je da gotovo trećina učenika ne voli čitati (29%), a samo njih 17% iskazalo je da voli čitanje. Ti su se postoci neznatno promijenili deset godina kasnije kad je zabilježeno da i dalje gotovo četvrtina učenika ne voli čitati (25%), a samo je njih 23% iskazalo da voli čitanje. Dugogodišnjom provedbom istraživanja u ovom području dokazano je da je upravo sklonost prema čitanju jedan od čimbenika koji najznačajnije utječe na bolje rezultate iz ispita čitalačke pismenosti.
Nečitanje vodi u funkcionalnu nepismenost -- to je nerazumijevanje čak i najobičnijih tekstova kao što su upute na obrascima, upute za naprave i lijekove i dr.