Sara Domjanić odrasla je u Lihtenštajnu i ima dva državljanstva: po ocu Draženu hrvatsko, a po majci Moniki austrijsko. No, Čakovčanin Dražen Domjanić dao je cijeloj obitelji i umjetničko “državljanstvo” bez granica i putovnica. Glazba im je život i posao, ozračje u kojem su i Sara i njezin brat Andreas postali glazbenici.
Berlinska studentica
Međutim, pedagoška filozofija Dražena Domjanića, glazbenika i velikog podupiratelja mladih glazbenih talenata, takva je da mlade upućuje u sve aspekte glazbeničkog života i biznisa. Tako je Andreas nakon zapaženih pijanističkih nastupa i diskografskog izdanja postao desna ruka ocu u produkciji i organizaciji više festivala, a u ovoj priči prisutan je kao sjajan fotograf kojem je sestra Sara pozirala na jednoj pustoj plaži otoka Paga s violinom koja je njoj ipak na prvom mjestu.
Hrvatska javnost upoznala ju je kada je, pobijedivši na natjecanju u Zagrebu, našu zemlju predstavljala u finalu Eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika u Kölnu.
Mnogo lijepih stvari od tada se dogodilo u njenoj karijeri, uključujući i debi na Menuhinovu festivalu u Gstaadu, iskorak na daleki istok uz Filharmonijski orkestar Hong Konga te širom svijeta, od Singapura do Washingtona. Članica je i nagrađivanog komornog ansambla Esperanza nastalog pod okriljem sjajnog Domjanićeva festivala mladih glazbenika Next Generation u švicarskom Bad Ragazu. Sara ima 22 godine i upravo je završila prvu trogodišnju etapu studija na prestižnoj Akademiji za glazbu Hanns Eisler u Berlinu.
Na njezinu veliku žalost, ovaj je tjedan zbog bolesti praćene visokom temperaturom morala propustiti debi na Dubrovačkim ljetnim igrama. Umjesto u Dubrovnik, zaputila se ravno u Novalju, bazu lani pokrenutog festivala Olive Classic kojem je i umjetnička ravnateljica.
– Jedno je samo doći i svirati na nekom festivalu, a sasvim drugo biti svjestan i odgovoran za sve što se događa na pozornici i iza nje. Razina stresa je mnogo viša. Prije sam ja obično bila ta koja je dolazila na probe u posljednji čas, a sada jako dobro znam koju to glavobolju zadaje organizatorima i ostalim kolegama – rekla nam je Sara o svom novom iskustvu na festivalu Olive Classic, čije drugo izdanje počinje sutra, 2. kolovoza i trajat će do 8. kolovoza.
Koncertna majstorica
– Nikada nisam bila na festivalu koji ima ljepši ambijent – prva je stvar koju Sara navodi kao poseban razlog da se dođe u Lunjske maslinike, na sjeverozapadnom vršku repića otoka Paga, gdje se koncerti održavaju usred vrta stoljetnih i tisućljetnih maslina.
Jednako važan razlog za dolazak je probrana glazba i glazbenici koji tamo nastupaju. Jedna od ideja je da festivalu svake godine partner bude jedan od glavnih gradova država Europske unije. Lani je to bio Zagreb, koji su predstavljali Zagrebački solisti, a ove godine niz mladih glazbenika, kao i ansambl Esperanza, predstavljaju Vaduz, prijestolnicu lihtenštajnske kneževine.
Rezidentni umjetnici festivala ove će godine biti dvojica mladih virtuoza već ovjenčanih brojnim nagradama, hrvatski fagotist Matko Smolčić i ukrajinski pijanist Dmytro Choni.
– Svi se mi jako dobro poznajemo i svi će nastupi biti u duhu komorne glazbe u kojoj je meni najbitnije da dobro zvučimo zajedno, da se zajedno igramo, komuniciramo i jedni druge slušamo – kaže Sara koja će se u Lunjskim maslinicima prvi put okušati i kao koncertna majstorica Esperanze, koju će prve večeri voditi na tom mjestu već iskusna Chouchane Siranossian.
Sara je svjesna da je najveća atrakcija Paga i Novalje obližnja plaža Zrće, kamo se i sama s glazbeničkom ekipom prošle godine otišla zabaviti i opustiti.
– Lijepo je tamo se malo opustiti i osloboditi dušu, ali to više nije moja priča, sada mi to više ne treba. Olive Classic je nešto sasvim drugačije, a Lunjski maslinici su ono što Novalja više nije, mirno mjesto za cijelu obitelj na kojem ima toliko toga za istraživanje u najljepšem ambijentu za ipak sasvim drugačiju glazbu premda na repertoaru, osim Vivaldija, Haydna i drugih klasičnih majstora, imamo i varijacije na temu Jimija Hendrixa – uz smijeh zaključuje Sara pozivajući vas na jedinstvene glazbene doživljaje među drevnim lunjskim maslinama.
cicollina je mogla na pici odsvirati Marseljezu ! (tak se je barem pohvalila)