Svoju prvu Traviatu u veronskoj Areni hrvatska sopranistica Lana Kos otpjevala je još 2011., a kao Violetta Valery na slavnu se pozornicu vratila i 2013. Tog svog drugog ljeta u Veroni Lana Kos je bila i jedna od opernih zvijezda koje su nastupile na gala koncertu kojim se proslavljala stota godišnjica prve operne produkcije u slavnom amfiteatru, a onda je 2014. pozvana da u gradu veronskih ljubavnika otpjeva ulogu Julije u Gounodovoj operi “Romeo i Julija”. Jedan od najvećih i najpoznatijih opernih festivala na svijetu, čije je vodstvo lani preuzela velika veronska i svjetska pjevačica Cecilia Gasdia, ovog je ljeta ponovno angažirao Lanu Kos, uz bok najpopularnijim i najtraženijim opernim zvijezdama današnjice kao što su Anna Netrebko ili Aleksandra Kurzak.
Malo modernija Carmen
Nije lako glasom, bez mikrofona, ispuniti ogroman auditorij s petnaest tisuća gledatelja koji u Veronu hrle sa svih strana svijeta. Zbog toga veronska arena od pjevača zahtijeva gladijatorsku hrabrost, smionost i snagu. Lana Kos već je dokazala da sve to ima, što ne znači da je uzbuđenje manje pri svakom novom izlasku na tu pozornicu. Ovog ljeta nastupa u dvije uloge. Prva je ona Micaële u Bizetovoj Carmen. Režiser je slavni Hugo de Ana s kojim je naša umjetnica već mnogo puta surađivala, pa i u svojoj prvoj veronskoj Traviatti, kada je jednu od najtežih Violettinijih arija pjevala podignuta uvis na divovskom okviru slike, šest-sedam metara iznad pozornice.
– Ova režija Carmen je malo modernija i meni se jako sviđa, između ostalog i zato što u njoj dolazi do izražaja upravo snaga i hrabrost lika Micaële – rekla nam je iz Verone Lana Kos, dodajući kako je redatelju prigovorila samo zbog jednog detalja.
– Dok pjevam najljepšu ariju Don Joseu, moram mu napraviti sendvič za koji režem sir. Odmah sam asistentu redatelja rekla da ću to napraviti vrlo brzo da se točka ne bi pretvorila u ariju o siru, umjesto o ljubavi – rekla nam je uz smijeh. Smije se i dok priča kako je u toj ulozi napredovala od magarca do bicikla. Naime, u produkciji Giancarla del Monaca u Izraelu, na tvrđavi Masada, ulazila je na scenu jašući na magarcu, a sada će se na veronsku pozornicu dovesti na biciklu. Kao rođena Varaždinka ne samo da je vrlo vješta, nego u tome i silno uživa, pa kaže da bicikl vozi i u pauzama proba koje se, inače, ovih vrelih lipanjskih dana održavaju kasno navečer, oko ponoći. No osim druge ženske uloge u Carmen, Lana Kos u Veroni ovog ljeta ponovo pjeva i glavnu ulogu u Traviatti. Da je trenutno jedna od najtraženijih Violetta na svijetu, potvrđuje i činjenica što će joj to biti već dvadeseta produkcija Traviatte u kojoj nastupa, dok će ona dvadeset i prva biti sljedeće godine u madridskom Teatru Real.
Uz to, ovogodišnja produkcija Traviatte u Veroni na tužan je način dobila svoje mjesto u povijesti kao zadnja kreacija legendarnog talijanskog filmskog i opernog redatelja Franca Zeffirellija, koji je umro samo šest dana prije premijere. Budući da će nastupima u kolovozu i početkom rujna zaključiti veronsku sezonu, Lana Kos je na premijeri bila u gledalištu.
– Verona se s velikim poštovanjem i ljubavlju oprostila od Zeffirellija. Prije same predstave, uz minutu šutnje, na pozornici je podignuto veliko platno s kojeg nam je govorio sam Zeffirelli, o Traviatti i o životu umjetnika, a sudbonosnom se pokazala i sama njegova režija koja počinje, prije uvertire, pogrebnom povorkom koja prođe pozornicom – ispričala nam je Lana Kos koja je u gledalištu uživala i u Zeffirellijevom “Trubaduru”.
Najljepši kič na svijetu
– Njegove predstave su uvijek raskošne, ti kostimi i scenografija... Sve je to kič, ali najljepši i najdivniji kič na svijetu koji postoji – kaže o spektakularnom Zeffirellijevom stilu Lana Kos.
Nova režija Traviatte, kao i većina produkcija na ogromnoj pozornici Veronske arene, od nje zahtijeva ne samo vokalno savršenstvo, nego i izvrsnu fizičku kondiciju. U ovoj predstavi tako između velikih arija, a sve u velikoj raskošnoj haljini, mora silaziti i uspinjati se uskim zavojitim stepenicama. I opet pjeva visoko iznad pozornice, u maloj sobici koja je uklopljena u veliku scenografiju poput slike visoko na ikonostasu neke crkve.
– Nema ograde pa se čovjeku pomalo i zavrti u glavi od visine, ali i od spoznaje da je krevet isti onaj iz scenografije slavne Zeffirellijeve filmske verzije Traviatte – rekla nam je hrvatska umjetnica koja je usprkos svim zahtjevima presretna što još jedno ljeto provodi u Veroni.
– To je jedan od rijetkih gradova na svijetu u kojem se osjećam kao kod kuće i u kojem jako volim susresti kolege i prijatelje godinama nakon što smo pjevali zajedno negdje drugdje. Među nama ovdje vlada silna pozitivna energija - zaključuje Lana Kos.
