U potresu oštećeni MUO svoja bi vrata mogao otvoriti najesen

Zagrebački Muzej za umjetnost i obrt godinu je započeo pripremama za proslavu 140. godišnjice postojanja. No priroda im je opako pomrsila daljnje planove pa udarila potresom u kojem je zgrada MUO-a pogođena jače od svih muzejskih zgrada u Zagrebu. I to, koje li slučajnosti, za njihov 140. rođendan, ali i na 140. godišnjicu prvoga velikog potresa koji je i 1880. razorio grad.

– Imamo raspon oštećenja od potpuno neoštećenih do urušenih dijelova. Zgrada je statički pregledana, a priprema se i vrlo temeljita statička analiza i zapravo, usprkos svemu, možemo zaključiti da smo dobro prošli i da je Hermann Bollé bio sjajan graditelj – govori Miroslav Gašparović, dugogodišnji ravnatelj MUO-a, pa nastavlja:

– Sad je izuzetno važno da Geodetski fakultet skenira zgradu laserskim 3D skenerom, što će biti od velike važnosti u svakoj budućoj obnovi. Također, napravili smo snimke dronom krova Muzeja tako da smo otkrili i neka oštećenja koja prije nismo mogli vidjeti. U proteklih mjesec dana evakuirali smo najugroženije segmente stalnog postava. Počistili i osposobili manje oštećene prostore. Započeli su radovi na pokrivanju krova te raščišćavanju urušenih dijelova u hodniku drugog kata. Čim se raščiste navedeni dijelovi, a to bi moglo biti do kraja tjedna, prelazimo u fazu utvrđivanja stanja u do sada nepristupačnim prostorima. Slijedi revizija i pregled svih dvadesetak zbirki muzeja, što je golem posao jer one broje više desetaka tisuća predmeta. Odoka, imamo više stotina oštećenih i više desetaka uništenih predmeta. Kada počne ozbiljnija sanacija i obnova prebacit ćemo predmete u odgovarajuće prostore. Koliko sam informiran, na tome se već radi. MUO godinama, da ne kažem desetljećima, traži prostore za svoje depoe. Nažalost, do sada nije bilo sreće. Možda ova nesreća pomogne da se i to konačno riješi na bolji način.

Kolika je procjena štete i jeste li zadovoljni pomoći, akcijama i reakcijama vašeg osnivača Grada Zagreba?

Materijalna, a time financijska šteta je velika. Kolika, to u ovom času nije moguće reći. Za to treba vrlo temeljit pregled cijele zgrade i svih zbirki. Suradnja pak s Gradskim uredom za kulturu i Gradskim zavodom za zaštitu spomenika je dobra, ali isto tako i s Ministarstvom kulture koje je prisutno od prvog dana. Sastale su se kod nas i državna i gradska komisija za ustanovljavanje šteta na kulturnim dobrima pa su dogovorili i različite moduse suradnje te prve korake sanacije i obnove Muzeja.

Što je daljnji prioritet obnove?

Želimo krenuti na dva kolosijeka. Osposobiti se za što normalnije muzejsko funkcioniranje. To uključuje i djelomično otvaranje javnosti. I drugi, strateško planiranje temeljite obnove zgrade od pripreme projektne dokumentacije financija... da za koju godinu muzej u punom smislu riječi uđe u 21. st. i bude Hrvatski muzej 22. stoljeća.

I prije potresa upozoravali ste da ne postoji dovoljno sluha državnih i gradskih struktura za potrebe ulaganja u zgradu MUO-a, koja nikada nije temeljito obnovljena. Kada je posljednji put na njoj nešto rađeno?

Ozbiljno za Univerzijadu 1986./87. Onda je 1994./95. uređen stalni postav. To je rađeno u ratnim uvjetima pa mnogo toga nije moglo biti napravljeno ni prema tada važećim muzejskim standardima. Prije desetak godina uredili smo dio dvorana za povremene izložbe i uveli tada suvremenu tehnologiju videonadzora i više-manje je to to. MUO je kao Golden Gate Bridge u San Franciscu koji nisu prestali bojiti od momenta kada je otvoren 1937. Zgrada Muzeja mora se stalno održavati i popravljati. Ako to ne činiš, izlažeš se riziku da popravak, ako je uopće moguć, košta sto puta više nego da si svake godine malo napravio. Svi znamo da nešto što posjedujemo moramo održavati.

I depoi su bili i jesu premali, upozoravali ste i na to te da se muzej zbog brojnosti zbirki guši. Koje bi bilo idealno rješenje tog problema?

U MUO godišnje uđe dvije do tri tisuće novih predmeta. To je više nego što imaju pojedini muzeji u gradu ili u državi. Rješenje ima nekoliko varijanti. Najbolja za Muzej bilo bi da se suvremeni depoi urede ili sagrade uz sam Muzej, za što postoje prostorne mogućnosti. Ako to nije moguće, onda bi se mogla primijeniti varijanta kolega iz Praga. Nove, vrlo suvremene depoe s restauratorskim radionicama sagradili su na rubu grada.

Koliki je vaš godišnji budžet, od programske djelatnosti do održavanja muzeja, konzervacije, restauracije, znanstvenog rada i svega ostalog?

Oko 1,000.000 do 1,500.000 kuna za sve i više od onog što ste nabrojili. Prevedimo, to je 200.000 eura. U usporedbi sa sličnim muzejima u Europi čiji se budžeti broje u milijunima eura. Tamo jedna manja izložba ima budžet koliki je naš sveukupni. No to je naša stvarnost. Tu je Muzej dodavao nemala sredstva od ulaznica i ostalih poslova. Posljednjih su nam godina EU projekti omogućili obnovu opreme. Morate imati na umu da nismo praktički nikad dobivali sredstva za IT opremu ili programe tako da smo to morali sve sami.

Kada bi eventualno MUO mogao profunkcionirati i što će biti s planiranim programima?

Ja sam uvijek optimist. Uz dobru podršku Grada i Ministarstva i, naravno, da se smiri situacija s koronom, mogli bismo već od jeseni krenuti barem s manjim programima. Što se tiče muzejskih temeljnih poslova, možda za dva, tri tjedna ako nastavimo raditi ovim tempom kojim radimo posljednjih desetak dana.

I prije su politike na kulturu gledale kao na silom posvojeno dijete. Što mislite kako će se na nju odraziti opća kriza uzrokovana pandemijom, a onda i ova izazvana potresom?

U osnovi katastrofalno. Posebno na samostalne umjetnike. Rijetko će tko preživjeti. Naravno, ne mislim to u doslovnom smislu, nego da će morati potražiti neki drugi izvor prihoda ili otići van. Što je za sve nas jako loše. I ovako smo posljednjih godina gubili kvalitativnu srž, a virus i potres će samo pojačati egzodus. Hrvatska nikad nije imala nekoga kao što je bio Churchill za Veliku Britaniju koji je shvatio što kultura i umjetnost znače za naciju. Svima je to nešto što se tu i tamo stavi u zapučak kao ukras i onda baci. Nisu još otkrili čemu to služi. Nažalost, jer druge zemlje svoju baštinu, kulturu i umjetnost sjajno koriste za vlastitu dobrobit promotivnu, ali i ekonomsku.

Ovu godinu započeli ste u smjeru promjena otvaranja prema milenijalcima. No, proslavu 140. rođendana sablasno je obilježio potres, i u to na 140. godišnjicu prvog potresa u Zagrebu. Može li vas više išta iznenaditi?

Ovo je zaista luda godina. Od ushita do kraha u nepunih mjesec dana. Osjećam se kao u nekom glupom distopijskom filmu katastrofe. Da je netko prije šest mjeseci predložio ovakav scenarij za film, svi bi ga ismijali jer je banalan i potpuno neuvjerljiv. Netko „kihne“ tamo negdje u Kini i svijet stane i raspada se. A onda na to dolazi potres. Nedostaje još samo Godzilla da bi sve bilo na mjestu. Preglupo da bi se dogodilo. Ali, kao što vidimo jest! I stvari su zaista ozbiljne. Svijet u kojem ćemo živjeti nakon ove krize bit će bitno drugačiji, i to ne na ljepši način.

Ostajete kod odluke da je ovo vaš posljednji mandat na čelu MUO-a?

Naravno. Čovjek mora znati kad je dosta. Nadam se da će se u ovih nekoliko godina pojaviti osoba koja će uspjeti ostvariti, uz svoje, i neke snove koje ja nisam ostvario.