Udala se za duplo starijeg muškarca, rodila petero djece i umrla u samostanu

Teorije su razne pa tako jedan egiptolog tvrdi da Leonardova Mona Lisa predstavlja boginju Izidu s tajnom piramida šifriranom u toj slici. Tvrdilo se i da se radi o reinkarnaciji Da Vincijeve majke, a teorija se pripisuje Freudu, pa i da je riječ o transrodnom portretu ili prikazu slikarova muškog “pratitelja”.

Ipak, dokazi da je baš Talijanka Lisa Gherardini bila Leonardov model godinama se gomilaju pa je i konačni konsenzus znanstvenika i povjesničara da se priklone toj teoriji. Priklonila se tome i američka novinarka Dianne Hales, zaljubljena u Italiju i njenu povijest, pa je 2014. nakon višegodišnjeg istraživanja povijesti Firence, iščitavanja i citiranja povijesne literature te razgovora s priznatim znanstvenicima i povjesničarima, iznjedrila biografiju žene čijoj se slici svake godine u Louvreu divi devet milijuna ljudi. Njena knjiga “Mona Lisa: Otkriveni život žene zagonetnog osmijeha”, u godini kada cijeli svijet obilježava 500. godišnjicu smrti Leonarda da Vincija, sasvim prigodno prevedena je i na hrvatski jezik u izdanju Profila.

Odgajana je da bude lijepa

U toj djelomično memoarskoj, a djelomično povijesnoj biografiji, Hales rekonstruira život žene koja je pozirala Leonardu donoseći niz podataka ne samo o njoj i o umjetnikovu životu već i o povijesnim okolnostima i običajima koji su prije 500 godina oblikovali živote žitelja Firence, pa do okolnosti koje su čuvenu sliku 1815. dovele u pariški Louvre.

Književnica je došla i do stručnjaka Giuseppea Pallantija koji je, slijedeći trag pergamena i dokumenata Lisine obitelji, iz arhiva na svjetlo dana iznio porezne izjave, prijenose nekretnina, sudske postupke i zabilježbe o krštenjima, vjenčanjima i smrti koji su objavljeni 2006. u “La vera identita della Gioconda”. Što se pak tiče samog naziva slike, mona dolazi od riječi donna, koja se u suvremenom talijanskom jeziku piše s dva n, a znači ‘gospođa’, titula kojom se iskazuje poštovanje, a poput svojih suvremenica i Lisa je cijeli život nosila prezime svojeg oca Gherardini pa Talijani sliku zovu “La Gioconda” u dosjetljivoj igri riječi s prezimenom njezina muža Del Giocondo i opisnim pridjevom za sretnu ženu.

U knjizi tako saznajemo da Mona Lisa Gherardini del Giocondo potječe iz plemićke obitelji. Rođena je i krštena u Firenci 1479. i prema tadašnjim običajima pretpostavlja se da je imala dvije kume i jednog kuma, kako je to tada za djevojčice bilo crkveno preporučeno, a ime je dobila prema baki s majčine strane koja je preminula nekoliko godina ranije. Samo krštenje u knjizi je potkrijepljeno i kopijom originala izvatka iz knjige krštenih od petnaestog dana lipnja 1479. Saznaje se tu dosta i o odgojnim metodama tadašnje Firence pa Hales piše kako su sinovi bili odgajani da budu neustrašivi poput gradskih maskota lavova, a kćeri su podizane da budu elegantne kao ljiljani, drugi simbol grada.

U skladu s tim i Lisa je bila opominjana da hoda, a ne da trči, da leđa drži ravno i glavu gore, a oči oborene te učila ples kako bi se snalazila na neprekidnim zabavama tadašnje Firence. Konkretno se ne zna je li rođena lijepa, no kao prava kći renesanse naučila je kako to postići. Posebice živeći u kulturi u kojoj je ružnoća bila ozloglašena kao odraz zla i društvene inferiornosti. Ideal ljepote, piše Hales, Firentinci su čak ispisali u brojnim esejima i traktatima: čelo glatko i vedro, šire nego što je visoko, s velikim očima i dovoljnim razmakom među njima. Lice svjetlo i čisto, brada okrugla, usta malena, a vrat dugačak i bijel. Grudi okrugle s ružičastim bradavicama, a torzo vitak i graciozan. Sve skupa 33 ženska savršenstva. Bogate su obitelji k tome, kako muški tako i ženski članovi, 40 posto svojeg bogatstva ulagale u odjeću. Izgled je bio imperativ.

Pokušaj atentata

Lisa je bila udana za poslovnog čovjeka, trgovca svilom dvostruko starijeg od nje, rodila mu je petero djece i umrla u samostanu u dobi od 63 godine. Njezin se život podudarao s najburnijim poglavljima povijesti Firence, desetljećima rata, invazija, opsada i osvajanja. Tijekom njena i Leonardova života likovi su bili veći od života. Lorenzo de’Medici širio je veličanstvenost na sve što bi dotaknuo, karizmatični fratar Savonarola raspirivao je duše prije nego što je dočekao vlastitu smrt u plamenu. Cesare Borgia angažirao je Leonarda za svog vojnog inženjera, Niccolo Machiavelli s umjetnikom je surađivao na odvažnom planu skretanja rijeke Arno... svi ti povijesni fakti u knjizi su romansirano opisani. Za Leonardova pak boravka u Milanu, u kojem je njegov genij u konačnici i procvjetao, francuska invazija na grad natjerala ga je da se 1500. vrati u Firencu.

Tijekom sljedećih godina nadmetat će se s Michelangelom i pretrpjeti brojne neuspjehe, ali tih godina posvetit će se i Lisinu portretu koji će držati uza se do kraja života. Većina biografa se slaže, pa tu tezu zastupa i Hales, da je Leonardo na Lisinu portretu najintenzivnije radio 1503. Njime je revolucionarizirao znanost služeći se zlatnim rezom koji je proučavao s matematičarom Paciolijem. Najvjerojatnija pretpostavka je da je sliku naručio Lisin suprug u dobi kad ona ima 24 godine, no pod izlikom umjetnika da slika još nije savršena, oni je nikada neće vidjeti. Godine 1519. umire Da Vinci, 1542. pak Lisa Gherardini, a slika će lutati dvorcima, visjeti čak i na zidu kraljevske kupaonice Luja XIV. u Versaillesu da bi na koncu 1815. završila u Louvreu gdje će je čuvena krađa 1911. učiniti najintrigantnijom slikom na svijetu. Uspostavljeno je da ju je ukrao zaposlenik muzeja, talijanski nacionalist Vincenzo Peruggia jer smatrao je da slika pripada Italiji, a ne Francuskoj. Kasnije će Mona Lisa doživjeti i pokušaj ‘umjetničkog atentata’ kada će je Bolivijac Ugo Ungaza Villegas 1956. gađati kamenom i nanijeti joj oštećenje na lijevoj obrvi. Od tada je na slici zatočena u staklu otpornom na metke, a povijest Lisina pravog života preporučujemo kao ljetno štivo.