Zagrebački Louvre.
Tako zaljubljenici u stoljetne umjetnine od milja zovu Strossmayerovu galeriju starih majstora u sklopu glavne zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ime je dobila po njezinu osnivaču, biskupu Josipu Jurju Strossmayeru.
Haulikova ostavština
Isprva privatna Strossmayerova zbirka za javnost je na Zrinjevcu otvorena 1884. godine.
– Želio je da i Hrvati, kao i drugi narodi, imaju svoju galeriju slika, smatrajući da je umjetnost važna za očuvanje nacionalnog identiteta i njegovu daljnju izgradnju. Svojom donacijom potaknuo je i druge kolekcionare da svoje umjetnine doniraju narodu. Galerija je jedno od najvrednijih blaga koje HAZU čuva – kaže njezin predsjednik, akademik Zvonko Kusić. Kustosica Iva Pasini Tržec dodaje da je Strossmayer imao i svoje posrednike koji su u Italiji i Kölnu kupovali umjetnine u njegovo ime, iako je i sam aktivno sudjelovao u što je više kupnji je mogao. Nekoliko je slika kupio i na dražbi ostavštine kardinala Jurja Haulika. U početku je zbirka imala dvjestotinjak umjetnina, a s godinama se obogatila otkupima i novim donacijama, od Ivana Ružića do Ante Topića Mimare i Zlatka Balokovića. Danas broji oko 700 umjetnina iz razdoblja od 15. do 19. stoljeća. Ondje je i tzv. zagrebačka Mona Lisa, “Madame Récamier” Antoine-Jeana Grosa, koju je donirao markiz Etienne de Piennes, političar i diplomat koji se nakon propasti Drugog francuskog carstva, oko 1870., nastanio u dvorcu Lovrečina Grad u Vrbovcu. Jedna od najvrednijih slika u zbirci je “Prijestolje Milosti”, ulje na dasci, djelo slikara prozvana imenom iz nužde, Majstor slike Virgo inter Virgines, koji je djelovao krajem 15. stoljeća u Delftu i koji se smatra jednim od začetnika nizozemske slikarske škole. Navodno je autor, kažu, ipak ostavio “potpis” i naslikao svoj portret u šlapici jednog od likova na slici.
Bellini i Carpaccio
Čuvaju ondje i dva remek-djela venecijanskog slikarstva, autora Giovannija Bellinija i Vittorea Carpaccia, koja su, kaže Iva Pasini Tržec, bila dio veće oltarne cjeline. A jedna od značajnijih je i slika “Abraham žrtvuje Izaka” Federika Benkovića.
– Bitna je jer je Benković posljednji veliki Schiavone. To su bili umjetnici koji su potjecali iz Hrvatske, a školovali se i djelovali u Italiji. Svaka slika ima svoju priču, a znamo je zbog pisama koje čuvamo, koje je biskup razmjenjivao s njegovim najznačajnijim posrednicima – objašnjava Iva Pasini Tržec.
Je, i psihomodo pop nazivaju zagrebackim Ramones, pa je svima jasno da je i sama usporedba smijesna, te da ta dva imena ne da ne spadaju u istu recenicu, nego no i isti clanak, ako ne i novine, odnosno knjigu. Slicno je i kod usporedbe Strossa i Louvrea....