Klovićevi dvori danas slave četrdeseti rođendan uz bogat program, ali i otvorenje izložbe o najnovijoj mapi iz Zbirke Biškupić "Ukrajinska rapsodija" sa stihovima Tarasa Ševčenka i Luke Paljetka. Zbirka Biškupić obilježava pola stoljeća izdavačke djelatnosti pa bivšeg ministra kulture pitamo zašto je mapu odlučio posvetiti baš Ukrajini?
– Godine 1991. objavio sam mapu "Help Croatia" s hrvatskim umjetnicima i pjesnicima, ali i strancima poput Finkielkrauta, Brucknera, Jacquesa le Goffa, Segata... Bili su zgroženi zbog bombardiranja Hrvatske. Finkielkraut je napisao lijepi tekst "Ave Europa, morituri te salutant". Prihod od mape išao je za obnovu hrvatskih spomenika kulture. Sada se nesreća događa Ukrajincima. Neki šalju oružje, drugi hranu, treći pelene. To sve treba, ali treba i kulturnom gestom pokazati da mislimo na njih. Mape ćemo pokloniti muzejima suvremene umjetnosti u Kijevu, Lvivu, Odesi koja ima svjetski trijenale grafike – veli Biškupić. A kako je izbor pao na Luku Paljetka?
– S Paljetkom surađujem dugi niz godina, još od bibliofilskih izdanja s Dubravkom Babić i Nevenkom Arbanas. Mislim da je on najveći naš živući pjesnik. Zamolio sam ga da napiše pjesnički zapis o Ukrajini i spomenuo da bi bilo dobro da to bude dijalog s nekim ukrajinskim pjesnikom. Za četiri dana je došao tekst "Ukrajinske rapsodije" sa Ševčenkovim stihovima. Onda sam izabrao četrnaest grafičara, i to deset profesora zagrebačke Akademije, N. Arbanas, Gordanu Bakić, Tomislava Buntaka, Igora Čabraju, Svjetlana Junakovića, Franu Para, Mirana Šabića, Ivicu Šiška, Zlatana Vrkljana i Josipa Zankija, dva bivša studenta akademije Zdenku Pozaić i Dimitrija Popovića, profesoricu na riječkoj Akademiji Maju Franković i profesora na splitskoj Matka Mijića. Svi su vrsni grafičari, a Paljetak je bio dirigent za složni mali orkestar– objašnjava Biškupić koji je prvu mapu objavio 1972. godine.
– Bila je to mapa Matije Skurjenija, tekst je pisao Vladimir Maleković. Slijedile su mape Nives Kavurić Kurtović i Ive Friščića, s Malekovićevim tekstom. Skoro svih 130 izdanja sam 2002. izložio u Klovićevim dvorima na tri kata. Pejaković je majstorski postavio tu izložbu. Sada mi je drago da za pola stoljeća Zbirke imam izložbu u istoj galeriji. Ove ću godine izdati i Buntakovu grafičku mapu. Paro je rekao da je to neviđen pothvat jer je Buntak načinio 25 velikih bakrenih ploča. Listovi su formata 78x55, a ploče 68x45. Tko se razumije u duboki tisak, zna da su to jako veliki formati – govori Biškupić kojega pitamo je li sreća da je Ante Topić Mimara svojedobno odbio svoju kolekciju useliti u prostor današnjih Klovićevih dvora?
– Za Zagreb je to sreća jer smo dobili veliki prostor za izlaganje koji izvrsno funkcionira svih ovih četrdeset godina. Sorić je bio veliki majstor marketinga. U to vrijeme izložbe crkvene umjetnosti nisu bile popularne, ali on ih je napravio. Kinesku izložbu tada je vidjelo 400.000 ljudi. To je fantastično. Od Sorića do Picukarića vidi se da je kvaliteta uvijek na prvom mjestu, baš kao i veliki marketinški trud. Svi ravnatelji pokazivali su visoki nivo održavanja izložbi, a tu su i kvalitetni kustosi – ističe Biškupić.
Ravnatelj Klovićevih dvora Antonio Picukarić ponosno nam je najavio produžetak druge iz ciklusa izložbi Vlahe Bukovca.
– Bukovca ćemo produžiti do 19. lipnja zbog velikog interesa. Prosječno imamo tisuću ljudi dnevno na Bukovcu. Trenutačno imamo četiri izložbe, a jedna od njih je i riječki Klimt, pa Zagrepčani još mjesec dana mogu pogledati i Bukovca i Klimta – kaže ravnatelj.
– Mislili smo povezati 40 godina Klovićevih dvora sa stotom obljetnicom Bukovčeve smrti i 140. godišnjicom Meštrovićeva rođenja. Bukovac i Meštrović su dva najznačajnija imena hrvatske likovne umjetnosti. Bili su već u Klovićevim dvorima, a Meštrovićeva izložba će biti interpretativna izložba Barbare Vujanović koja je nedavno i doktorirala na Meštroviću. U međuvremenu najavljujem i izložbu iz zbirke biskupa Kokše, velikog kolekcionara i ravnatelja Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Biskupu Kokši ove je godine isto sto godina od rođenja – objašnjava muzejska savjetnica Petra Vugrinec.
– U svaku našu izložbu ulažemo sve što imamo i znamo. Zadnjih smo godina napravili i veliku izložbu "Ars et virtus" koja je poslije Zagreba bila u Budimpešti, a prije toga "Zagreb – Beč oko 1900." koja je pobudila veliki interes u nas i koju je u bečkom Belvedereu vidjelo 80.000 ljudi. Pobudila je interes u europskom smislu. Jako su nam bitne velike hrvatske izložbe od kojih kasnije ostaje korist i za širu zajednicu i čiji katalozi postaju stručna znanstvena literatura. Naši veliki katalozi uglavnom su rasprodani već za trajanja izložbi – govori Picukarić koji je na čelu galerije koja ima velik vlastiti prihod od ulaznica.
– Ni najveći svjetski muzeji ne financiraju se samo od ulaznica, čak ni Louvre. No uz pulski Arheološki muzej, koji je najposjećeniji jer ima Arenu, mi imamo najveći broj posjetitelja i ostvarujemo znatan prihod. Jako smo zahvalni našim vlasnicima i osnivačima, a to su u istom omjeru grad i država, no da bi izložbe izgledale onako kako je naša publika navikla barem u mom mandatu od sedam godina, trudimo se sav prihod od ulaznica i raznih drugih stvari (organiziranja festivala, Adventa...) uložiti u produkciju. Trudimo se imati najbolju rasvjetu i da su sve umjetnine restaurirane. Za aktualnog Bukovca gotovo da nema umjetnine kojoj je trebala restauracija, a da mi to nismo obavili, baš kao i za okvire. Zato u Klovićevim dvorima ne nudimo samo najbolje umjetnine, nego i kompletan doživljaj. Svatko tko dođe kod nas mora se osjetiti privilegirano – ističe Picukarić. A imaju li problema s umjetnicima koji žele izlagati u Klovićevim dvorima. Imaju li listu čekanja?
– Imamo lijep ciklus modernih klasika. Oni su nam redovito dobro posjećeni. Tu su rijetko umjetnici koji istupaju iz mainstreama jer smo mi takva galerija. Za konceptualne umjetnike postoji Muzej suvremene umjetnosti. Ne bježimo od toga, ali usmjerili smo svoj program u baštinsku, tradicionalnu umjetnost. Trudimo se biti muzejski prostor otvorenih vrata i sudjelovati u svim ključnim događajima grada Zagreba, pa imamo Advent i vlastiti festival, Festival svjetla. Smatramo da će ljudi koji će doći na ta zbivanja jednoga dana posjetiti i neku našu izložbu – kaže P. Vugrinec, a Picukarić navodi primjer od lani kada je izložbu umjetnice Tisje Kljaković razgledalo 12.000 posjetitelja u vrijeme COVID potvrda. Tu su i izložbe fotografija i ilustracija pa će ove godine imati izložbu fotografija Madame d'Ore koja je fotografirala i Klimta.
– To je rezultat suradnje Zagreb-Beč s Alfredom Weidingerom, kustosom iz Belvederea koji je postao upravitelj Austrijskih muzeja – kaže Vugrinec. Ravnatelj Picukarić ističe da su ponekad imali velike zaokrete u izlagačkom konceptu, koje publika nije prepoznala.
– Nas obavezuje i prostor, jer smo u bivšem jezuitskom samostanu čija svaka etaža ima tisuću četvornih metara. Bukovac to može napuniti tri puta, Crnčić jednom, a kada ste na autoru poput Ferde Kovačevića, već ste "tanki". Malo je umjetnika koji mogu napuniti 1500 četvornih metara prostora, a da ne pokažete i njihov uzlazni, ali i silazni period – ističe Petra Vugrinec.
Bivši ministar kulture u SRH!