– Moj audio-video rad “Jezero” pokazuje pejzaž koji poziva na opuštanje i meditaciju. Sve je mirno, čuje se i cvrkut ptica. Odjednom, s neba s obrušava ljudski lik koji razara tu mirnoću.
Potenciran zvukom djeluje poput tsunamija. Potom se polako opet sve smiruje i vraća na početak, u normalu – opisuje Goran Škofić čiji je rad, uz 20 drugih, nominiran za nagradu koju THT i zagrebački Muzej suvremene umjetnosti svake godine dodjeljuje najboljim mladim autorima prema ocjeni žirija i publike.
Žaljenje prirode
Svoje ocjene publika u sandučić ubacuje od sinoć, kad je u MSU otvorena izložba njihovih radova, a trajat će do 27. travnja, kada će se znati i imena pobjednika. No, što ima umjetničkog u zapravo jednostavnoj priči Gorana Škofića?
– Ne treba se zatvoriti u stereotipna značenja o odnosu čovjeka s prirodom i žaljenja prirode – kaže Škofić, upozoravajući na značenje zvuka koji je tu bitan. Škofić, koji je i sam multimedijalac, hvali dakako činjenicu da je ovaj put na THT-ovoj izložbi više multimedijskih radova, puno videa, zbog čega je velik dio izložbe “u mraku”...
Škofić, koji je drugi put na THT-u, pozdravlja i činjenicu da je ovaj put manje nominiranih, što svakom umjetniku omogućava veći prostor za predstavljanje svoga rada.
Kustosica MSU-a i članica žirija Leila Topić upozorava na ženski val u izložbi u kojoj o problemima roda govori rad Ane Vuzdarić, a o poziciji žena u Koreji govori Luiga Margan koja se vratila s rezidencijalnog boravka u Koreji. Kustosica izložbe je Ivana Klancir.
Osobito je dojmljiva izložba fotografkinje Sandre Vitaljić koja problematizira mrtva tijela žena stradalih od posljedica nasilja u obitelji. Slike smrtnih rana žena forenzički čuvanih u formalinu govore romane o užasu!
Tonka Maleković, jedna iz grupe debitantica na THT-u, društveno je angažirana: problematizira javne vrtove u Travnom i njihov nestanak.
Nije jedina jer se i dvojac Žižić - Kožul potrudio pokazati drugu stranu šoping-molova.
Uključivanje zvuka
– Tu je cijeli niz vrhunskih radova – ističe i ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, pazeći da ne zaobiđemo fascinantan interaktivni ambijent Bojana Gagića i Mije Gladovića Lightune u kojem akustička dimenzija postaje osobito važna. I još jedan primjer trenda uključivanja zvuka kao artističke tehnike izvan njegova klasično glazbenog i govornog poimanja. Tu je dojmljiva videoinstalacija Mirjane Vodopije o nestajanju.
Važno je uživo pogledati i sjajan crtež Davora Vrankića kojega nemamo često prilike vidjeti u nas, jer karijeru gradi vani. Ne može vas ostaviti ravnodušnim ni rad Silvestra Kolbasa s fragmentima filmske trake iz starog kina...
>>'Imali smo 34 mil. kuna prihoda, a politika me poslala u arhivu'