U Umjetničkom paviljonu lani smo gledali izložbu “Zagreb, grad umjetnica” kada su izložena 74 rada čak 54 hrvatske umjetnice koje su stvarale od 19. stoljeća do danas. Takva prezentacija bila je prijeko potrebna. Naime, marginalizaciju i slabo valoriziranje svojega rada samo zbog činjenice da su žene doživjele su mnoge ne samo hrvatske već i svjetske umjetnice jer povijest umjetnosti je od početaka više bila okrenuta muškarcu kao stvaratelju. Obrazovanje je ženama bilo uskraćivano i nisu imale pravo glasa, tako je i njihov talent često bio zatrt. Onima koje su doživjele marginalizaciju Umjetnički paviljon, dakle, odužio se izložbom, a ona je sada, u pomalo smanjenom opsegu, sa 68 radova 48 hrvatskih umjetnica, od Anke Bestall, Slave Raškaj, Line Crnčić Virant, Naste Rojc, Anke Krizmanić pa do Nevenke Đorđević, Marte Ehrlich, Mile Kumbatović, Milene Lah, Vere Fischer, Marije Ujević, Nives Kavurić Kurtović, Sanje Iveković i Vlaste Delimar, jučer otvorena u Italiji, u Galleria d’Arte Moderna u Trstu. Prva je to takva prezentacija u inozemstvu i povod za razgovor s ravnateljicom Umjetničkog paviljona i autoricom izložbe Jasminkom Poklečki Stošić.
Iako Umjetnički paviljon ne radi zbog oštećenja nastalih u potresu, vi ne stajete s aktivnostima. Kako je došlo do ove suradnje u Italiji?
U trenutku kada je izložbu “Zagreb, grad umjetnica” potres učinio nedostupnom publici i kad sam vidjela oštećenja zgrade, bilo mi je jasno da ćemo dvije do tri godine biti zatvoreni. Odmah sam shvatila da ćemo morati uložiti velike napore kako bismo dotadašnju izlagačku aktivnost nastavili, no, naravno, u nekim drugim prostorima. U tom kontekstu pokrenuli smo ciklus izložbi u javnom prostoru “Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona”, a neke ćemo izložbe održati i u inozemstvu. Sretna okolnost bila je što smo već krajem 2019. počeli raditi na mogućnosti predstavljanja ove izložbe u Italiji. Naime, glede tog projekta došlo je do suradnje između dva grada – Zagreba i Trsta, a uz svesrdnu pomoć konzulice RH u Trstu Nevenke Grdinić. Lijepo je i što nas je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija.
Priličan je značaj takve “ženske” izložbe u inozemstvu jer naše umjetnice tamo su potpuno neafirmirane, čast izuzecima?
Izložba “Zagreb, grad umjetnica”, koliko mi je poznato, prvo je veliko grupno predstavljanje hrvatskih umjetnica dosad u inozemstvu u tako dugom periodu – od druge polovine 19. stoljeća do suvremenosti. Sve ima svoje vrijeme, tako je i ova izložba godinama “boravila” u mojoj glavi i konačno lani ugledala svjetlo dana. Pozvala sam tri povjesničarke umjetnosti, Ljerku Dulibić, Ivanu Mance i Radmilu Ivu Janković, i izložila im ideju i prepustila da osmisle koncepciju i odaberu umjetnice i djela. Učinile su to briljantno! Kažu, umjetnost ne poznaje granice, pa ni one državne. To je točno, no iz osobnog iskustva s inozemnim kolegama i privatnim galeristima, svjedočim kako je ipak bitno odakle si. Jesi li umjetnik iz ogromne Francuske, Njemačke, Engleske... ili si iz Hrvatske. Galeristi u inozemstvu promociju umjetnika doživljavaju kao biznis. U inozemstvu privatni galeristi ulažu svoj novac u umjetnika ili umjetnicu dok on/ona ne stekne određeni status i potom očekuju da im taj umjetnik ostvari profit. Mi imamo uistinu vrhunskih umjetnika, no koliko su oni zanimljivi inozemnim institucijama i privatnim galeristima, to je tema o kojoj bi se dugo dalo razgovarati. Netko će reći “ako si dobar u Hrvatskoj, dobar si i u Njemačkoj, Engleskoj...”. Da, ali “oni vani” nekako trebaju saznati za tebe. Što se pak tiče afirmiranosti umjetnica u Hrvatskoj, to je svakako puno lakše nego u inozemstvu. Ja osobno, kao ravnateljica, ujedno i kustosica, apsolutno sam promicateljica “ženske” umjetnosti. Ako se takav pojam uopće može i koristiti. Jer umjetnosti nema muške i ženske, već samo dobre i manje dobre.
Koju biste od izloženih umjetnica posebno istaknuli kao onu kojoj hitno treba nova valorizacija na europskoj razini?
U tom kontekstu Umjetnički paviljon je već učinio pomake. Prisjetimo se naše velike izložbe Naste Rojc – koju sam potencirala jer sam smatrala da ta važna umjetnica nije u hrvatskoj modernoj umjetnosti valorizirana ne samo na stručan već i pravedan način. Dugo se umjetnice, žene potiskivalo s likovne scene, teško su se probijale – za razliku od muških kolega, uglavnom nisu imale ateljee, već su slikale kod kuće. Nasta Rojc je klasičan primjer takvog “trnovitog” puta. Nasta možda i naročito budući da nije skrivala svoju seksualnu orijentaciju. I danas je LGBT zajednica u Hrvatskoj nekima teško prihvatljiva, možete misliti kako je to bilo u njezino vrijeme. Dakle, važno mi je bilo izložbu prezentirati i u inozemstvu i pozicionirati je u europskom kontekstu što smo i učinili u Palais Porcia u Beču. To nam je namjera i s Vlahom Bukovcem čiju izložbu sam dogovorila s Michelom Hilaireom, direktorom Musée Fabre u Montpellieru za 2020., no pandemija nas je zaustavila pa dogovaramo novi termin izlaganja. U pregovorima sam i da izložba “Zagreb, grad umjetnica” bude prezentirana u Beču u 2022.
Što još priprema Umjetnički paviljon?
U ciklusu “Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona” slijedi izložba sjajnog suvremenog kipara Nevena Bilića. Ostvarili smo i suradnju s ovogodišnjim Zagrebačkim salonom arhitekture te participiramo kao partner Salonu. Također, u virtualnoj galeriji koju smo na web-stranici naše ustanove pokrenuli zbog pandemije, kao platformu za predstavljanje mladih umjetnika, uskoro će biti izložba Klasje Habjan. Naša web-stranica 2019. imala je više od 70 tisuća pregleda.
U kojoj ste fazi sanacije štete od potresa na zgradi?
Na obnovi Paviljona se radi, a u tijeku je “nevidljiva” obnova – traje izrada projektne dokumentacije za cjelovitu obnovu zgrade. Što se pak tiče do sada napravljenih operacija – to su stručni pregled zgrade koji su obavili statičari, i restauratori i konzervatori te elaborat o stanju konstrukcije zgrade. Usto je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode dao smjernice za izradu konzervatorskog elaborata sa snimkom postojećeg stanja i istražnim radovima. Te smjernice uključuju: detaljnu snimku postojećeg stanja zgrade – cjelovita 3D snimka postojećeg stanja zgrade u interijeru i vanjštini zgrade. Sklopljen je ugovor s odabranom tvrtkom nakon provedene javne nabave i krenuo je posao na izradi projektne dokumentacije za cjelovitu obnovu zgrade. U veljači sam podnijela prijavu na poziv Ministarstva kulture i medija za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava – Provedba mjera zaštite kulturne baštine oštećene u potresu 22. ožujka 2020. Riječ je o operaciji koja se financira iz Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU). Povjerenstvo za odabir projekata Ministarstva kulture i medija u ožujku je prihvatilo naš projektni prijedlog temeljem čega je Ministarstvo donijelo odluku o dodjeli bespovratnih sredstava Umjetničkom paviljonu u kompletnom iznosu koji smo tražili, odnosno 17,322.273,60 kn. Uz ova bespovratna sredstva, ustanovi sam za obnovu osigurala i sredstva od sponzora i donatora u iznosu od 450.000 kuna neto čime smo obnovili četiri ugaona tornja na zgradi Paviljona.