Moć, slava, bogatstvo – što je privlačnije? Svaki čovjek odgovorio bi drukčije. U svijetu američkog dramskog pisca, scenarista i redatelja Davida Mameta to je ime prvo na špici filma, ono koje vidimo prije imena samog filma.
Ime je to koje svojim položajem donosi gomilu novca, a uz to i slavu i moć da se odlučuje o svim (nižerangiranim) imenima, čak i o svim onim gomilama anonimaca koji tek žele dospjeti na film. Dakle David Mamet bavi se u “Uspjehu preko noći” cijelim paketom ljudske žudnje, a kako ga smješta u hollywoodsku tvornicu snova, taj uspjeh preko noći postaje životni koncept, koncept jako drag današnjem vremenu društvenih mreža i proizvodnje gomila nepoznatih koji u bljesku talent (i inih) showova postaju zvijezde jednoga jedinog trenutka.
Dakle priča ne može biti aktualnija baš kao ni njezini junaci. Troje ih je: producent koji može dati zeleno svjetlo snimanju filma za koji ocijeni da će donijeti novac, njegov dugogodišnji suradnik koji mu dolazi sa scenarijem za potencijalni hit na koji je pristao glumac koji je u tom trenutku velika zvijezda, a tu je i mlada i lijepa tajnica na zamjeni. Njihovi dijalozi otkrivaju svu prazninu uspjeha preko noći, svu okrutnost svijeta u kojem je samo to bitno, svijeta u kojem se zbog same ideje moći, slutnje da bi do nje moglo doći, odlazi u krevet sa strancem ili, kako kaže Charlie Fox, “godinama gutaju govna” dobro pozicioniranog “prijatelja”. I zbog tih dijaloga Mametov svijet filma postaje slika našeg svijeta.
U prijevodu i dramatizaciji Ivana-Gorana Viteza “Uspjeh preko noći” u Histrionima je režirala Saša Broz. Na sceni Miljenka Sekulića (tek scena ureda i dnevne sobe filmskog moćnika) u kostimima Marite Ćopo i uz glazbu Frana Đurovića, ona ovo djelo pretvara u 90-minutnu paradu glumačkih finesa. Može se prigovoriti da na samom početku predstave nedostaje bolja (manje zbunjujuća) karakterizacija muških junaka, ali u konačnici i Franjo Kuhar, kao Charlie Fox, i Vladimir Posavec-Tušek, kao Bobby Gould, suvereno grade likove tipičnih muškaraca iz neuhvatljive tvornice snova. Lana Goljak kao Karen nešto je slabija karika u tom trolistu, nedovoljno je u njoj dijabolične zavodnice koja igra na kartu “mijenjanja svijeta”.
.... sisavci iz broz pećine...