Volite li Guercina? – pitamo Fausta Gozzija, direktora Gradske pinakoteke iz Centa, iz koje u zagrebački Muzej za umjetnost i obrt dolazi prvorazredna izložba "Guercino: Svjetlo baroka". Gospodin Gozzi bio je tu kad su se otvarali sanduci sa 35 djela talijanskog majstora Giovannija Francesca Barbierija (1591.–1666.) doživotno zbog razrokosti zvanog Guercino... – O, da, volim Guercina, ali ponajviše zato što sam zahvaljujući gostovanju njegove izložbe u svijetu upoznao izvanredne osobe, kolege iz struke. A osobito mi je drago da se Guercinovo djelo afirmira i u gradovima izvan Italije – odgovara direktor Gozzi dok uzbuđeno nadgleda postavljanje izložbe.
Uzbuđenje se prenosi i na nas koji znamo da taj vrijedan dar dobivamo u čast važnoj političkoj situaciji: talijanskom predsjedanju Vijećem Europe. Politički je motivirana bila i izuzetno uspješna izložba Caravaggiove "Večere u Emausu", kojom nas je Italija počastila u znak podrške ulasku Hrvatske u Europsku zajednicu. Odlično je da politika ima svoje kulturne i umjetničke adekvate, a ne skandale koji nas "peru" svih ovih recesijskih godina... Italija nas je tako na najljepši način uvjerila u svoj kozmopolitizam.
I Guercino je posjedovao taj duh. Bile su dovoljne dvije godine u Rimu, kolijevki katoličanstva, od 1621. do 1623. godine da se učvrsti Guercinova slava proizašla iz talenta naslonjenog na Caravaggia i Carraccija.
Novi rakursi klasike
Crkva je snažno podupirala umjetnost koja je povratno podupirala nju. Na cijeni je bila umjetnost kršćanske antike. Ostala je to do danas, ali je važno reći da je Guercinov talent bio na sav glas hvaljen kao ravan i većim slikarima od njega. Hvaljen je njegov kolorizam, isticana njegova osebujnost. Slikari iz Centa već afirmirani u Rimu bili su presudni za širenje Guercinove slave, temeljene na majstorstvu u koje će se uvjeriti zagrebačka publika. Ludovico Carracci nazvao je Guercinov kolorizam herojskim. Uočilo se da Guercino stvara svojevrsni teatar, prizore posebne snage koji promatrača gotovo uključuju u sadržaj slike... Posebna mješavina melodrame i poetskog naboja, iluzionistički učinci do kojih je dolazio hrabrim promjenama rakursa i prizori snažne nove dinamike, učinili su Guercina neodoljivim, slavnim, traženim!
Strgnuta sa zida
I slikari i kraljevi i pape slavili su njegov talent kao važan korak dalje od klasičnih vještina koje su do tada smatrali mjerilom i vrhuncem slikarske vještine i ekspresije. Dio Guercinova rada na dekoriranju soba i palača, njegovo freskoslikarstvo, upoznat ćemo, dakako, i u Zagrebu. Bit će tu izložena slavna freska "Venera i Amor", prenesena na platno, što je, dakako, zahtijevalo posebnu vještinu – i u prebacivanju u novi medij i u pogledu restauracije te osjetljive slike. U Zagreb su upravo zbog nje prispjele dvije talijanske restauratorice – Fabiola Jatta i Laura Cibrario, kako bi uz ostale članove talijanske ekipe poduprle postavljanje tog osjetljivog djela u MUO. – Freska je slikana 1632., na zidu vile Giovannine u blizini gradića Centa, pokraj Bologne. Pripadala je obitelji Aldrovandi, koja ju je zgulila sa zida i premjestila na platno neposredno prije prodaje kuće 1786. godine – kažu nam restauratorice. – Pretvorena u pomičnu sliku, freska je preseljena u njihovu novu rezidenciju u Bologni. Tehnika kojom je skinuta sa zida zove se "strappo", "strgnuta", a smislio ju je restaurator Antonio Contri početkom XVIII. stoljeća, i to u istom zemljopisnom području i samo nekoliko godina prije premještanja Guercinove freske – kažu Fabiola i Laura opisujući mukotrpan postupak prenošenja freske, dakle rastresite slike od žbuke na elastičnu podlogu slikarskog platna, za čiju je pak restauraciju valjalo smisliti nove tehnike da slika pritom ne bude zauvijek izgubljena!
Izronio iz mraka
– Premještanje murala strappom radikalan je proces odvajanja od zida, u kojem se prvo platno ljepilom snažno priljubljuje uz fresku, a potom guli sa zida, zadržavajući na sebi tanak sloj žbuke s česticama pigmenta slike. Potom se to platno ponovno lijepi na površinu na kojoj će slika ostati – može se raditi o novom platnu ili o nekoj drugoj tvrdoj podlozi. Restauracija freske tako prebačene na platno iznimno je delikatna jer objedinjuje probleme s kojima se susrećemo u restauraciji zidnih murala i one s kojima se susrećemo u restauraciji normalnih slika na platnu. Najveći je problem činjenica da je riječ o krutom materijalu poput žbuke, najčešće načinjene samo od pijeska i vapna, apliciranom na elastičan materijal poput platna ili jute. Titraji platna pri svakom premještanju stvaraju veće ili manje pukotine na žbuki i površinskom sloju boje – tumače talijanske restauratorice, koje su našle načina da definitivno spase "Veneru i Amora" od oštećivanja. Izuzetno je to važno jer su sudbinu Guercinovih djela ozbiljno dovela u pitanje dva potresa koja su zadesila Guercinov rodni Cento. Osobito ga je ugrozio drugi razorni potres 2012. kojem je uspjelo raspucati debele zidove Pinakoteke... Odlučeno je tada da se umjetnine sklone iz te nesigurne građevine i da se pokažu svijetu. Koncipirana je putujuća izložba zahvaljujući kojoj mnoga Guercinova djela prvi put izlaze iz Italije. "Venera i Amor" tako prvi put prelaze granicu iako je freska, kažu njezine restauratorice, doživjela mnoga premještanja... K tome, stoljeća su učinila svoje, izblijedila boju, a loši restauratori dodatno odmogli slici. Sve su to Fabiola Jatta i Laura Cibrario morale ispraviti. I njihovo je djelo – remek-djelo restauracije. Rijetkost je vidjeti to uživo. Kao što je rijetkost vidjeti i Guercina iz privatnih zbirki iz kojih neka djela također dolaze u Zagreb!
>> Guercino na putu slave baroka, ali i pomoći stradalima od poplave
Oce li kolona doći ili je na nekom derneku?