Od prošle smo godine na poticaj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje počeli u Hrvatskoj obilježavati Mjesec hrvatskoga jezika, koji spaja dva važna dana: Međunarodni dan materinskoga jezika (21. veljače), koji je proglasio UNESCO 1999. godine, i Dane hrvatskoga jezika, koje je proglasio Hrvatski sabor 1997. godine i koji završavaju 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine.
Neprijeporna je činjenica da hrvatski jezik ima doista bogatu povijest i tradiciju, nasljeđe staro više od tisuću godina. Tijekom svojega postojanja doživljavao je brojne nedaće i prijetnje, ali se uspio othrvati svim pritiscima i danas se već gotovo četvrt stoljeća slobodno razvija. Godine 2013. postao je 24. službenim jezikom Europske unije te je time, barem nominalno, postao ravnopravan svim ostalim jezicima EU-a.
Moderan hrvatski jezik nalazi se danas pred brojnim izazovima koji se umnogome razlikuju od onih otprije samo nekoliko desetljeća. Danas smo svjesni digitalnoga doba i globalne uklopljenosti hrvatskoga jezika u europsku i svjetsku zajednicu jezika. Prilagođavanje modernomu dobu jedan je od važnih preduvjeta njegova opstanka i ravnopravnoga položaja s ostalim jezicima, a očuvanje svih jezičnih posebnosti materinskoga, hrvatskoga jezika jedna je od temeljnih zadaća ne samo jezikoslovaca, nego i svih govornika hrvatskoga jezika.
U ovome smo novinskome prilogu nastojali prikazati samo mali dio ljepote i bogatstva hrvatskoga jezika i djelić onoga što hrvatski jezikoslovci rade u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, krovnoj znanstvenoj ustanovi za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika. Nadam se da ćete čitajući o hrvatskome jeziku na ovim stranicama postati još svjesniji neizmjerne ljepote, bogatstva, raslojenosti, tradicije i nasljeđa ključnoga počela hrvatskoga nacionalnog identiteta – hrvatskoga jezika.
Da li se kaže kućanica u kući ili domaćica u domu?