Al Jackson Jr., jedan od najvećih bubnjara svijeta i pogotovo svijeta soul-glazbe, na pragu četrdesete ubijen je u svom domu u Memphisu na današnji dan 1975. godine. Za života ritmom je obilježio pjesme brojnih prepoznatih glazbenika poput Otisa Reddinga, Elvisa Presleya, Erica Claptona, Roda Stewarta ili pak Arethe Franklin. Nadimak “ljudskog mjerača vremena” zaslužio je svojom nevjerojatnom bubnjarskom točnošću i osjećajem za ritam te do današnjeg dana ostaje nezaobilazan dio razgovora o izdavačkoj kući Stax, u koju je ušao 1962. godine.
– S bubnjarom poput Ala samo ste trebali čekati da on dokuči ritam pa se onda njemu priključiti. On je ritam držao točno ondje gdje je smatrao da treba biti, a ako ga ne pratite, izgledate kao budala. Devedeset je posto vremena, doduše, bio u pravu sa svojim procjenama – rekao je Donald “Duck” Dunn, basist benda Booker T. & the M.G.’s, koji se skupini pridružio naknadno 1964. godine.
Samo riječi hvale ono su što možemo pročitati o karijeri Ala Jacksona Juniora, sina također uspješnog glazbenika Ala Jacksona Seniora. Junior je rođen 27. studenog 1935. godine, a već se 1940. nalazio na pozornici s bubnjarskim palicama u rukama te s urođenim ritmom koji nije bilo teško uočiti. Prije no što je postao član izdavačke kuće Stax, Jackson je svirao u bendu Willija Mitchella, trubača i vlasnika Royal studija, no Jacksonov potencijal privukao je Stax, koji ga je regrutirao 1962. te su iste godine oformili jedan od najutjecajnijih instrumentalnih soul ansambala šezdesetih – Booker T. & the M.G.’s.
Originalni sastav Booker T. & the M.G.’sa činili su pijanist i orguljaš Booker T. Jones, gitarist Steve Cropper te basist Lewie Steinberg, kojega je tri godine kasnije zamijenio Donald “Duck” Dunn, a svoju prepoznatljivu melodiju “Green Onions” (“Zeleni luk”) odsvirali su u samome startu svoje karijere. U devet godina aktivnog postojanja Booker T. & the M.G.’s – polovično bjelački, a polovično crnački bend – postao je vodeći ansambl izdavačke kuće Stax, u kojoj je Jackson vodio glavnu riječ kad je riječ o ritmu, što je jednom prilikom potvrdio Booker T. Jones.
– Al bi te palicom udario po glavi kad bi samo osmina ili šesnaestina note bila pogrešno odsvirana; ustao bi i počeo psovati. Njegovo je mjesto na pozornici bilo tik iza mene pa sam morao dobro paziti da sve dobro odsviram i držim se ritma kako me ne bi udario... Zapravo, bila je to sasvim dobra inicijativa za mladića poput mene – rekao je Jones, koji je u ansambl ušao još kao srednjoškolac.
”Boot-Leg” (1965.), “Hip Hug-Her” (1967.) i “Time Is Tight” (1969.) samo su neki od hitova koji su obilježili karijeru benda, ali i šezdesete godine prošlog stoljeća, a posljednji singl i istoimeni album “Melting Pot” bend je za Stax snimio 1971. godine. U to je vrijeme, zbog promjena u izdavačkoj kući, Booker T. Jones već izašao iz Staxa, a neuspjehom posljednjeg singla “Jamaica This Morning”, koji su snimili bez Jonesa, ansambl je odlučio otići na kratku pauzu.
Suprotnost Jacksonovoj glazbenoj genijalnosti bio je njegov brak s Barbarom Jackson, koja ga je posljednjeg dana srpnja 1975. pištoljem ustrijelila u prsa. Barbara tvrdi kako je to napravila iz samoobrane nakon što ju je Jackson isprovocirao, a mjesec dana kasnije Jackson je na suđenju izjavio kako ju je, neposredno nakon što je pucala u njega, htio ubiti, no nije to mogao učiniti pa je iz bijesa zapucao u pod. Kuća na broju 2885 Centralne avenije u Memphisu i dalje je bila Alov i Barbarin dom, iako je bilo očigledno da je rastava neizbježna, a unatoč tome što su i dalje živjeli na istoj adresi, obitavali su svatko u svojoj sobi.
U nastavku godine, točnije krajem rujna, Jackson se sastao s bivšim članovima benda te su zajedno odlučili kako je vrijeme da se ponovno posvete ansamblu, doduše, ovoga puta pod imenom Booker T. Jones & the Memphis Group. Za završetak svojih pojedinačnih projekata dali su si rok od tri mjeseca, no samo devet dana nakon spomenutog dogovora Al Jackson Junior ponovno je doživio pucnjavu, ovoga puta onu koja je bila kobna za njega.
Posljednjeg dana rujna 1975. Jackson je trebao otputovati u Chicago na poslovni sastanak, no odlučio je kako ipak želi gledati treći boksački meč između teškaša Joa Fraziera i Muhammada Alija zvan “Thrilla in Manila” pa je ostao u Memphisu te bio na televizijskom prijenosu u memfiškom koloseumu u pratnji nepoznate djevojke, a let za Chicago odgodio je za sutradan. Ni avion za Chicago ni sam Chicago nisu vidjeli Ala Jacksona jer ga je po povratku kući dočekao provalnik koji je tada već bio izmaltretirao Barbaru, koja je kući stigla oko 11 sati navečer, a policija ju je oko ponoći pronašla na pločniku ispred kuće uplakanu, prestrašenu i zavezanu.
Kada su ušli u kuću, policajci su imali što vidjeti – Al Jackson ležao je na podu s nekoliko prostrijelnih rana – bilo je jasno da ga je netko zaista želio ubiti, izjavila je kasnije memfiška policija. Barbara je provalnika opisala kao mladog crnca, čovjeka do trideset godina s afrofrizurom, brkovima te crnom odjećom, ali do danas Jacksonov slučaj ostaje neriješen.
Motiv za ubojstvo također ostaje nejasan, no činjenica da je izdavačka kuća Stax, kuća u kojoj je Jackson izgradio svoju karijeru, “ubijena” iste godine kada i ovaj i od najvećih glazbenika poput Otisa Reddinga hvaljeni bubnjar, ostavlja dovoljno prostora za sumnju na to da je Jackson itekako bio ključan za Stax.
I Al Jackson Junior i Stax upisuju se u povijest, pa i samo osnivanje, memfiškog i južnjačkog soula te je njihova važnost u glazbi nepobitna, a da pljačkaš nije samo pljačkaš, pokazuje činjenica kako je iz kuće Jacksonovih uzeo samo nešto nakita i stvari iz bubnjarovih džepova. Lista neriješenih ubojstava glazbenih zvijezda poprilično je duga, počevši od Briana Jonesa, Tupaca pa sve do Ala Jacksona Juniora, koji se svojom ritmičnošću i glazbenom točnošću ističe kao jedan od najboljih bubnjara svih vremena, a definitivno nije zaslužio da ga pamtimo samo kao čovjeka koji je doživio ni manje ni više nego 39 godina kada je u vlastitom domu prostrijeljen čak pet puta.