Malo tko zapazio je prošlog ponedjeljka, 23. rujna, da je bila 25. godišnjica pokretanja zagrebačke Tvornice kulture. S obzirom na to da se radi o mjestu na kojem oni koji posjećuju koncerte, od publike do novinara, provode podosta vremena, nije pretjerano reći da je Tvornica u tih 25 godina postala "noćni boravak" mnogih i mjesto bez kojeg bi bilo nemoguće zamisliti koncertni život i kulturnu scenu Zagreba.
Samo u zadnjih mjesec dana tamo smo vidjeli The Jesus and Mary Chain, Einstürzende Neubauten i Ramba Amadeusa, a svi ti koncerti pred oko 1500 posjetilaca ne bi se mogli održati nigdje drugdje u Zagrebu. Barem ne pred toliko publike, jer su i Vintage Industrial Bar i Močvara klubovi drukčijeg tipa i programa, ujedno i manji prostori, a Tvornica kulture nešto poput bečkog Gasometera. Tvornica kulture je tri puta veća od obližnjeg Kulušića, a sličnog ugođaja i treba reći da je u tih 25 godina zapravo i nadmašila nekadašnju ulogu često mitologiziranog Kulušića koji ostaje povijesna činjenica onog vremena.
Kao jedna od rijetkih domaćih tvornica koja nije otišla u stečaj, nego ima porast proizvodnje, a nerijetko rasproda sve što stvori, Tvornica kulture žilava je usprkos problema na koji godinama nailaze kulturni promotori kod nas, unatoč nedostatka potpore, pa i pandemije koja je prije nekoliko godina zatvorila sve prostore za okupljanje. I to s privatnim kapitalom i inicijativom, na tržištu rada i programa. Ukratko, tijekom 25 godina rada Tvornica kulture stvarala je, a često i spašavala kulturu Zagreba i Hrvatske. Svi koji putuju znaju kako izgleda scena Beča, Münchena, Pariza, Amsterdama, Londona te kakvi se programi tamo organiziraju i kakve koncerte tamo možete vidjeti. Podatak koji često čujete, da neka poznata ili rastuća rock-zvijezda na svojoj turneji nastupa samo u Zagrebu i nigdje drugdje u okolici, od regije do Austrije, ne bi bio moguć bez ovakvog koncertnog prostora.
Tvornica je oduvijek imala šarma i potencijala, a u temeljito preuređenom izdanju od prije šest godina i djeluje svjetski, što će vam reći i brojni inozemni glazbenici koji u nju dolaze. Tvornica kulture nije klub, nego dvorana bez koje bi Zagreb i Hrvatska ostali siromašni za jedini takav prostor kod nas. Koliki je značaj Tvornice kulture govori niz svjetskih imena koja su u njoj gostovala, a inače ne bi imala gdje, jer je tijekom 25 godina prerasla u ključnu višenamjensku zagrebačku dvoranu, najposjećeniju za vrijeme koncerata.
Tvornica kulture zanimljiva je i po tome što je imala broj programa veći nego ljubljanska Šiška ili beogradski Dom omladine. No, za razliku od njih, koji kao i zagrebački Lisinski oko 60 posto sredstava dobivaju iz proračuna, proračunski udio u financiranju Tvornice kulture samo je 1 posto, a ostali 99 čine tržišna ekonomija, zarada od ulaznica i sponzorstva. Primjerice, takvim modelom samofinanciranja moguća su inozemna gostovanja poznatih imena koja ne koštaju više od 30 tisuća eura, sve preko toga zahtijevalo bi dodatno budžetiranje i pomoć koju Šiška i Lisinski, dakako, dobivaju.
Tvornica nudi više od stotinjak koncerata godišnje, a povrh toga brojne dodatne programe. Kroz dvoranu godišnje prođe oko 100 tisuća ljudi, ne samo za koncerte nego i za ostale programe, neke besplatne, a neke i dnevne. U dvorani zadnjih godina primjećuju povećani broj turističkih obilazaka i dnevnog razgledavanja dvorane za koju su mnogi čuli, pa je žele i obići, a možda je razlog i to što se Tvornica nalazi i na gradskim "putokazima" zagrebačke turističke zajednice.
Brojni koncerti, dakako, ne bi došli sami, nego su programski uspjeh ekipa koje su vodile i radile u Tvornici i tijekom godina presudno poboljšale ponudu u gradu koji se voli nazivati metropola, a metropola je često bio upravo po prvorazrednim koncertima koje ste gledali u Tvornici kulture. Tvornica je imala dvije etape rada, prvu kad je klub otvorio i vodio Darko Putak s Katarinom Putak od 1999. te noviju u kojoj su Dražen Goreta kao direktor dvorane i voditelj programa od 2010., te od 2013. LAA kao booking agencija, s Mariom Grdošićem i Sanjinom Đukićem zaduženim za odnose s javnošću, preuzeli na sebe dovođenje inozemnih gostovanja.
U jednom razdoblju nakon dolaska Gorete, do 2013. bukingom izvođača bavio se i Mate Škugor, a nakon toga ustalila se okvirna podjela zaduženja, jer ovako veliki pogon mora "servisirati" nekoliko ekipa. Pa je tako regionalna gostovanja često dogovarao Goreta, inozemna LAA, dok su Zvone Pušić i njegov Yem marljivo radio na trap i hip-hop sceni.
Znamo da su koncertni prostori najbitniji za nastajanje i uspjeh nove scene, a upravo je Mali pogon Tvornice omogućio dolazak nadolazećih novih domaćih i inozemnih imena. Mnoga su napravila karijere upravo u Tvornici, svirajući prvo u Malom pogonu, pa pregrađenoj velikoj dvorani i na kraju pred čitavim Velikim pogonom.
Tvornica nije samo koncertni prostor, jer su osim kazališnih premijera organizirali i veliki broj performansa, kvizova, sajmova, konferencija, dodjela nagrada, modnih revija i drugih događanja, koristeći polivalentnost najveće domaće koncertne dvorane koja od preuređenja 2018. prima do 2300 posjetilaca, ali se zadnjih godina u nju pušta samo do 1700 ljudi.
