Mohammed je imao nepunih trinaest godina kada su njegov rodni Alep u Siriji zasule bombe. U kratkim trenucima primirja igrao se sa svojim vršnjacima na prašnjavim ulicama, skupljajući ostatke razbijenog stakla, kamenje i krhotine granata koje je potom nosio na krov zgrade u kojoj je živio. Nitko nije znao što radi s tim ostacima dok se njegov otac, uplašen da mu sina ne pogodi snajperski metak, nije popeo na krov i shvatio da je mali Mohammed od krhotina napravio – maketu mirnodopskog Alepa.
Iznenađeni i ganuti tata Kteish sinu je odmah prepustio svoju garažu, a Mohammed je u njezinoj sigurnosti napravio prvu veliku papirnatu maketu uništenog grada, podižući iznova srušene zgrade, vraćajući životinje u zoološki vrt... Zahvaljujući susjedu novinaru, Mohammedova priča ubrzo je završila u reportaži britanske televizije Channel 4.
– Ne idem nikamo. Ostat ćemo boriti se za svoj dom. Ako se ujedinimo, zajedno možemo obnoviti ovaj grad i državu – govorio je tada zaneseni 14-godišnjak, no u trenutku kada u Alepu više nije ostalo ništa za što bi se isplatilo boriti, Mohammed i njegova obitelj morali su izbjeći u Tursku. Ondje ga je susreo producent Alex Pearson koji je s Mohammedom dogovorio da njegovu viziju Alepa budućnosti pretvore projekt u virtualne stvarnosti.
Nije za zabavu odraslih
– Nismo željeli napraviti platformu u kojoj bi odrasli gledatelji sa Zapada mogli ponirati u dječje traume, baš naprotiv. Želja nam je bila stvoriti sigurni, virtualni svijet u kojem bi se Mohammedovi vršnjaci mogli prepustiti nečemu što osnažuje i motivira – kaže nam Alex Pearson, prisjećajući se kako je virtualna igra koju je poklonio obitelji Kteish pri upoznavanju Mohammedovoj mlađoj sestri pomogla da se prvi put opusti i oslobodi ratnih strahova.
Njihov “Future Aleppo” ubrzo je postao velik hit, omogućavajući publici da s VR naočalama prošetaju rekonstruiranim ulicama Alepa. Na uglednom festivalu dokumentarnog filma u Sheffieldu dobili su i nagradu za najbolji virtualni projekt, a Alex i Mohammed potom su osmislili radionice koje mladima omogućavaju da vlastite makete svojih gradova pretvore u virtualnu stvarnost, što su donedavno radili u izbjegličkim kampovima u Turskoj, a sada će sve ponoviti na Zagreb film festivalu, kamo su pozvana i djeca iz prihvatnog centra Porin.
– Mohammed s obitelji živi blizu kampa Kahramanmaras u kojem smo radili s djecom iz Sirije. Osobno je nadgledao i mentorirao izradu maketa koje smo moj tim i ja pretvarali u virtualne gradove. Rezultate tog rada pretvorili smo i u mobilnu aplikaciju koju su poslije skidala i koristila djeca u drugim izbjegličkim kampovima. Razorno je iskustvo raditi s djecom koja su izgubila braću i sestre ili im je roditelje oteo ISIL. Nadamo se da smo im ovime priuštili malo odmaka od takve stvarnosti – ispričao nam je Alex Pearson, ističući da je sav prihod od projekta namijenjen financiranju studija arhitekture o kojem Mohammed mašta.
– Čitava obitelj izvrsno nas je prihvatila. Mohammedov otac u Siriji je bio električar i pomogao nam je instalirati sve potrebne žice u maketu koju smo snimali, a mlađi članovi obitelji obožavali su se igrati našom opremom i ubrzo su me prozvali “alab allhaih alhamraa”, što se može prevesti kao Otac Riđobradi – smije se Alex koji i dalje redovito posjećuje Mohammeda i obitelj u Turskoj.
Prvi put u Zagrebu
Mladić je ostao glavni pokretač i autor projekta, dok Pearson sebe opisuje kao njegova “zaposlenika”. U radionicama koje organiziraju Mohammed osobno opisuje svoju viziju Alepa budućnosti, bilo uživo ili putem snimke. Tako će biti i u Zagrebu, gdje će se u ponedjeljak i utorak popodne prvi put održati radionica “Virtualni Alep” na koju se djeca i mladi stariji od 10 godina mogu besplatno prijaviti do nedjelje navečer, slanjem upita na inja@zagrebfilmfestival.com. Ekipa programa Industrija ZFF-a potom će ih uputiti u sve detalje projekta.
Ja mislim da bi dječaka trebalo pod hitno udomit kod Milene, Rade ili Maje