Na krilima posljednjih hitova "Dan po dan" i "Meteori" grupa Flyer vraća se u velikom stilu pred zagrebačku publiku. Koncertom u Malom pogonu Tvornice kulture u petak 11. studenoga predstavit će svoje izdanje "Greatest Hits Collection", a prvorazredni pop događaj najavljuje pjevačica Flyera Petra Kožar.
Za nekoliko dana nastupate u Tvornici, što publika može očekivati, kakav joj koncert pripremate?
Pripremamo svojevrsnu retrospektivu svojih najdražih pjesama ovih 20-ak godina, koliko autorski djelujemo na sceni. Moram priznati da nije bilo ni najmanje jednostavno odabrati favorite, ali nekako smo se uspjeli dogovoriti. Napravit ćemo prekrasno "putovanje" kroz povijest Flyera. Veselimo se svirci, pogotovo nakon ovog, svima nama glazbenicima čudnog razdoblja koje je iza nas. Zaželjeli smo se publike jer ništa ne može zamijeniti taj osjećaj i energiju. Ovoga puta u nešto proširenijem sastavu odsvirat ćemo dvadeset pjesama za dvadeset godina karijere.
Hitovima "Dan po dan" i "Meteori" ponovno ste osvojili hrvatske top-liste. Kako nastaju vaše pjesme i koliko vi kao vokal sudjelujete u tome?
Kod nas taj stvaralački dio oduvijek zapravo izgleda jednako. Naš Mario, koji je autor glazbe svih pjesama i većine tekstova, donosi temeljnu ideju, koja onda prolazi kroz "flyerovski proces proizvodnje" i od tvorničkih postavki eto vama nova stvar Flyera. Od početka našeg autorskog rada uvijek smo njegovali takav način rada i jednostavno upravo zbog toga naše pjesme imaju taj jedinstven zvuk. U svakoj našoj pjesmi može se čuti djelić svakoga od nas.
Zanimljivo je da grupa Flyer od početka djeluje u istom sastavu, kako objašnjavate tu usklađenost, bendovi s pop scene obično su puni turbulencija?
Ne volimo turbulencije, što u zraku, što na zemlji, ha-ha-ha. I da, volimo se pohvaliti tim fenomenom! Naš recept: malo sreće, puno ljubavi, pokoji kompromis i puno razumijevanja. Prošli smo puno toga zajedno i moram reći da smo oduvijek smatrali jedni druge jednako važnim dijelovima jedne male obitelji. Što znači da smo uvijek osluškivali jedni druge i usklađeno koračali naprijed. Mislim da je to ono što nas razlikuje od ostalih bendova. Dogodi se ta prekretnica gdje se ljudi počnu razilaziti u tempu, intenzitetu i načinu. Nama se to nikada nije dogodilo.
Vaš suprug Željko je bubnjar u bendu, kako se s njim slažete na nastupima uživo?
Željko je prvo bio bubnjar u našem bendu, a naknadno postao suprug, što dokazuje da se slažemo. On mi je najveća podrška i najstroži kritičar. Nesuglasice s proba ne nosimo doma, a privatne nesuglasice ostavljamo kod kuće. I tako to funkcionira već godinama.
Flyer ima lijepu simbiozu jazza, soula, funka i rockerskih riffova, takvih bendova baš i nema na domaćoj sceni...
Mislim da je to slika onoga što Flyer u suštini i jest. Skupina pojedinaca različitih glazbenih preferencija i utjecaja koji zajedno rastu, stvaraju i djeluju. Primjerice, dok dio benda istražuje i voli žanrove od acid jazza, preko drum&bassa, soula i funka do klasike, naš gitarist je istinski zaljubljenik u heavy metal. Dream Theater, Steve Vai, Joe Satriani... kod njega samo neke bolesne solaže, ha-ha-ha. Volimo glazbu raditi bez uklapanja u određene okvire. Na kraju krajeva, nije ni važno u koju vrstu glazbe će nas netko uvrstiti, bitno je da je pjesma dobra, prije svega nama!
Karijeru ste počeli u Klincima s Ribnjaka, a nakon toga bili ste u zboru Zvjezdice. Koliko je važno od malih nogu biti za mikrofonom da bi se uspjelo u karijeri?
Nije presudno, rekla bih, ali u mojem slučaju Klinci i Zvjezdice naučili su me kako istinski voljeti i razumjeti glazbu te uživati u procesu stvaranja. U takvom okruženju otkrila sam čari timskog rada i mislim da je to ono što me usmjerilo na željeni put.
Pjevali ste s Josipom Lisac, kakvo je to bilo iskustvo?
Bilo je to sad već davne 2004., na samim počecima. Sjećam se miješanja osjećaja straha i ponosa. A opet, nisam baš sigurna bih li danas imala u sebi tu dozu samopouzdanja koju sam tada nosila. Kako kažu, mladost – ludost! Uglavnom, naravno da je osjećaj bio fantastičan! Stajati rame uz rame s divom takvog kalibra nije mala stvar. Sviđa mi se kod Josipe što uvijek podržava mlade glazbenike i rado surađuje. Njezina glazba, a i sama njezina pojava je bezvremenska! Uvijek imam osjećaj da je žena s nekog drugog planeta.
Koja pjevačica vam je uzor i koga najradije slušate?
Slušam sve što vole mladi... i stari. Ma ne mogu reći da imam uzor ni u kojoj pjevačici per se. Prije svega cijenim dobru pjesmu, pa samim time i nekoga tko je iznese na taj način da me obori s nogu i natjera da se zaljubim u nju. A i oduvijek sam "the band fan", nikad mi nije palo na pamet ići u solo vode jer volim to zajedništvo i timski rad. Stoga volim poslušati kako neki bend funkcionira kao cjelina, a ne samo vokalni dio priče. Jako mi je bitna energija koju bend iznosi live, zato volim poslušati dobre live albume. Npr. Jamiroquai, "Live in Verona", uvijek me iznova oduševi, kakvi glazbenici, kakva je to eksplozija energije, Jay Kay je takav performer!