Svratite li danas u 18 sati na Interliber, točnije do Profilova štanda u paviljonu 5, dočekat će vas Mile Kekin. Predstavit će tamo svoju prvu slikovnicu "Mala", nastalu prema njegovoj istoimenoj pjesmi, koju je razigrano ilustrirao umjetnik Tomislav Torjanac. S glazbenikom i frontmenom benda Hladno pivo, koji je upravo održao svoju rasprodanu oproštajnu turneju, porazgovarali smo o dječjoj književnosti, politici, nadolazećem solo albumu i budućnosti nakon razilaženja s bendom.
Na Interliberu ćete predstaviti svoju prvu slikovnicu "Mala". Znamo da se radi o priči u stihovima – što nam još o njoj možete otkriti?
Napisao sam pjesmu koja će se naći na mojem idućem albumu i za koju mi je ideju dala moja kći Miša, a po kojoj je onda Tomislav Torjanac nacrtao slikovnicu, tako da je predstavljamo kao pjesmoslikovnicu. Volio bih da ova pjesma, bilo ilustracijama, bilo stihovima, dopre do onih koji nisu uvijek u skladu s normama, do tvrdoglavih i neukrotivih autsajdera, koji su mi omiljena tema. Premda priča i pjeva o jednoj djevojčici, ona se zapravo tiče svih nas, a ne samo djece.
Što je vas nagnalo da napišete baš slikovnicu?
Mislim da su slikovnice pravi način da klinci zavole čitanje prije nego ih u školi ubiju u pojam lektirom, često pisanom arhaičnim, njima gotovo potpuno nerazumljivim jezikom i njima dalekim temama. Slikovnice objašnjavaju klincima svijet i otvaraju prostor za razgovor o temama koje ih muče. Za nastanak konkretno ove knjige kriv je zajednički poznanik. On je čuo moju pjesmu još u demo fazi i rekao da bi to bila savršena slikovnica. Sudeći po rezultatu, nije bio u krivu.
Kako je tekla suradnja s ilustratorom Tomislavom Torjancem?
Tomislava sam "lovio" već prije pet godina godina kad sam tražio omot za svoj solo album "Kuća bez krova". Našli smo se na kavi i odmah sam mu priznao da sam njegov veliki fan. Njegove slikovnice "Kako živi Antuntun" i "Grgu Čvarka" sam redovito čitao svojim klincima. Kako mi je zadnji album bio autobiografski i posvećen djetinjstvu, bio sam uvjeren da je on pravi čovjek za to. Tada je nažalost bio u stisci s rokovima i nekim privatnim dramama pa od toga ništa nije bilo, ali "tko čeka, dočeka."
Imate li još koji književni pothvat u planu?
Trenutačno sam koncentriran na album koji dovršavam. Plan mi je nakon toga napisati knjigu u kojoj bih kombinirao pjesme i kratke tekstove o njima, o njihovu nastanku, na koji su način došle do mene, iz kojih životnih situacija, što je dovelo do toga da tako zvuče, a ne nekako drukčije... Dok ne izađe album na proljeće, sviram u manjim klubovima i na tim svirkama malo više pričam i zezam se, ti nastupi zamišljeni su kao polu stand-up, polu kabaretski show. Tamo sam i primijetio da publiku jako zanimaju priče koje se kriju iza pjesama "Reno 4" ili "Pitala si me". Općenito žele znati kako funkcionira pisanje pjesama, jer se svatko od njih sigurno jednom u životu latio pera i pokušao napisati nešto u rimama.
Moramo se dotaknuti još jednog zaokreta u vašoj karijeri i pauze koju ste odlučili uzeti s bendom Hladno pivo. Donijeti takvu odluku nakon 35 godina sigurno nije bilo lako. Što je na kraju prevagnulo da stavite točku na taj dio svojeg života?
Jednostavno smo se kreativno razišli. Dogodio se poznati zamor materijala – kada smo pokušavali napraviti nešto novo, sve bi počelo zvučati kao nešto staro, što i nije neobično nakon 35 godina. Kao da je nestao onaj zajednički kreativni zanos koji čini da bend zvuči bolje od zbroja talenata svojih članova. Našao sam se u situaciji da imam punu bilježnicu pjesama, a da s bendom ne mogu napraviti aranžman kojim bismo svi bili zadovoljni. Smatram da je razlaz pošteniji prema fanovima nego da vrtimo isti repertoar do mirovine. Nije mi bilo lako, naravno. Kad bi se sve zbrojilo, vjerojatno smo u kombiju skupili kilometara koliko bi bilo dovoljno da se dođe do Mjeseca i natrag. Ipak, moram reći da mi se čini da su naši fanovi to dosta zrelo primili. Hladno pivo imalo je sjajnu karijeru, s puno dobrih albuma i pjesmama koje će se i dalje moći čuti uživo. Naime, i momci iz Guerrilla Mainstreama, kako se zove band preostalih članova Piva, i ja te ćemo pjesme izvoditi uživo, skupa s novim materijalom. Tako da ovo nije nikakav kraj, već dva nova početka.
Spomenuli ste da uskoro stiže i vaš solo album! U kojoj je on fazi i kakav zvuk na njemu možemo očekivati? Zna li mu se ime?
Ime još ne bih otkrio. Trenutačno s bendom uvježbavam repertoar i s producentom Markom Mrakovčićem dovršavam zadnje dvije-tri pjesme! A u bendu su mi Mario Petrinjak na bubnjevima, Viktor Slamnig na bas-gitari, Andrija Lazo na harmonici, Mark Mrakovčić na električnoj gitari i Danko Krznarić na klavijaturama. Bit će glasniji i bjesniji od mojeg zadnjeg albuma. Bavim se u njemu dosta ovim kataklizmičnim dobom kojem pokušavam naći i smiješnu i vedriju stranu. Počeo sam prije dvije godine raditi s producentom i multiinstrumentalistom Markom Mrakovčićem. On sve sam odsvira i snimi, zajedno složimo aranžmane, a poslije s bendom samo još brusimo detalje. Nisam nikad radio na takav način! Stilski će album biti mješavina svih stilova i bendova koji su utjecali na mene i onoga što trenutačno slušam. Od Idlesa do Waitsa i Van Morrisona, znači od laganijih i nježnijih do punka, americane, folk-rocka. Malo će sigurno i vući na Hladno pivo, jer moj će glas uz distorziranu gitaru uvijek slušatelje prvo podsjećati na to.
I u svojem umjetničkom radu oduvijek ste bili angažirani i politični, a na koncu ste se i aktivno uključili u politiku s platformom Možemo. Na početku smo mogli čuti komentare u stilu "što će punker u politici", ali čini se da su oni bili motivirani više apolitičnošću našeg društva koje politiku smatra "prljavim poslom". Zašto je vama bilo važno izravno se angažirati?
Podržavam ih dalje od srca i želim im sav uspjeh, ali nisam član nijedne stranke niti sam ikada bio. Kandidirao sam se kao nezavisni kandidat s namjerom da Zeleno-lijevoj koaliciji, koja nije imala novca za jumboplakate i reklame na TV-u, pomognem da dobije malo više medijskog prostora i mislim da sam u tome uspio. Oni su ušli u Sabor, ja se vratio muzici i svi sretni i zadovoljni. Od onih sam koji vjeruju da se ne trebam skrivati iza uloge muzikanta koji samo pjeva i nema razlog da se živcira. Moji uzori, svi odreda, u važnim su trenucima jasno znali odabrati stranu. Od Clasha, Dylana i Springsteena pa, ako hoćeš, sve do Taylor Swift, koja je svoje fanove otvoreno pozvala da glasaju protiv republikanaca. Svi su oni znali izaći iz svoje zone komfora kada je trebalo. Najviše mi na živce idu komentatori s barskih stolaca koji s njih ne žele sići da ne uprljaju izglancane cipele.
Vaša supruga Ivana postala je saborska zastupnica. Koliko vam se život od onda promijenio i koliko ste za sada zadovoljni situacijom u Zagrebu, otkad ga je preuzeo Možemo?
Život nam se dosta promijenio. Ivana i ja sad smo oboje medijske ličnosti, nemamo fiksno radno vrijeme i život nam je dosta kaotičan. Što se tiče situacije u gradu, naravno da može uvijek više i bolje. Ali, sve u svemu, zadovoljan sam. Pogotovo kad se uzme u obzir da su na vlasti manje od godinu i pol, a prije toga su Bandić i klika drmali gradom 20 godina tijekom kojih nije izgrađen ni kilometar tramvajske pruge, nijedan vrtić... Najgore je kad znaš da je za Bandića glasalo i puno onih sugrađana koji su sad nezadovoljni jer pucaju cijevi i jer nema mjesta u vrtićima, a žale se što nakon 16 mjeseci Zagreb ne izgleda kao mali Beč.
A ko je pak taj?