Ovogodišnje jubilarno 20. izdanje filmskog festivala ZagrebDox predstavljeno je ovog četvrtka u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema, gdje će se i održati od 14. do 21. travnja. Konferenciju za novinare otvorio je osnivač i glavni selektor festivala Nenad Puhovski obznanivši promjene unutar samog vodstva festivala. Titulu izvršnog direktora festivala, saznali smo, tako će ponijeti producent Hrvoje Pukšec, dok će Puhovski ostati u onom umjetničkom, odnosno programskom dijelu.
– S obzirom na ogromno iskustvo kolege Pukšeca u produkciji, na brojnim festivalima, na televiziji te kao kritičara, mislim da je ovo jedno od najboljih mogućih rješenja. Meni je drago što je on na to pristao i zahvalan sam što će s mojih leđa, koja nemaju više 70, već malo više godina, skinuti dio tereta – obznanio je Puhovski, na što mu je novopečeni izvršni direktor Pukšec poklonio plavu traper-košulju. Takva je košulja, znaju već svi, godinama zaštitni znak Nenada Puhovskog, no ova obljetnička na sebi ima izvezen i logo ZagrebDoxa.
– Sigurno ćete me vidjeti u njoj već na festivalu. Ja bih se i sada presvukao, ali ne bi bilo zgodno – našalio se Puhovski predstavivši dio od čak 102 filma koja ćemo vidjeti na ovogodišnjem ZagrebDoxu.
Primili su na ovom izdanju gotovo 1700, odnosno točno 1695 prijava iz svih krajeva svijeta.
– Iako smo prvo rekli da ne smijemo prijeći brojku od sto filmova, izabrali smo ih 102. Ta dva idu na moju dušu i nekako smo ih ipak prošvercali. Imamo 14 programa, većina su naši standardni filmski programi, a ono što je novo i drukčije je retrospektiva koju ove godine čine filmovi koje su članovi Hrvatskog društva filmskih kritičara izabrali kao njihove najdraže dokumentarne filmove – kazao je selektor.
A festival će, taman uoči naših izbora, otvoriti i jedan film o izborima – "Nasmijana Gruzija", dokumentarac redatelja Luke Beradzea.
– Prije puno godina baka mi je rekla da je u Jugoslaviji, onoj starijoj, Kraljevini Jugoslaviji, postojao jedan politički kandidat koji je ljudima prije izbora davao po jednu cipelu. Kad bi mogli dokazati da su glasali za njega – dobili bi i drugu cipelu. Film kojim otvaramo ovogodišnji ZagrebDox, "Nasmijana Gruzija", priča sličnu priču. Riječ je o sjajnom filmu koji je obišao niz festivala, a koji govori o izborima u Gruziji, kada je jedan kandidat obećao da će popraviti zube svima u zemlji ako glasaju za njega. Zubari diljem zemlje počeli su ljudima čupati pokvarene zube, no on izbore nije dobio, kao ni sada krezubi ljudi svoje obećane nove zube. Zgodna je to, šarmantna i crnohumorna priča o izborima, ali činila nam se kao najbolji izbor u ovoj situaciji u kojoj živimo – najavio je Puhovski.
U Zagreb ove godine stiže i rekordan broj dokumentarnih filmova koji su ovjenčani nagradama na nekim od najvećih i najvažnijih svjetskih festivala. Iz Cannesa tako dolaze "Četiri kćeri", neobičan hibridni film redateljice Kaouther Ben Hania koji je osvojio Zlatno oko te bio nominiran i za Oscara. S Berlinalea stiže "Blago kraljevstva Dahomey" redateljice Mati Diop, koji govori o dramatičnoj borbi za povratak artefakata koje su kolonijalne sile otele iz Afrike.
U Afriku, odnosno u Keniju te plemena na čiji život nepovratno utječu klimatske promjene, vodi nas i dokumentarac "Od kiše do kiše" Andrewa Harrisona Browna i Mosesa Thuranire, na Tribeci nagrađen za najbolji film i najbolju kameru. S najvećeg svjetskog festivala dokumentaraca IDFA tu je "Šifra 1489", dirljiv film o obitelji u potrazi za ostacima sina nestalog u sukobu u Gornjem Karabahu, a festival će zatvoriti potresan palestinsko-izraelski film "Jedina zemlja".
Na ovogodišnjem ZagrebDoxu očekuje nas i tradicionalni program za profesionalce, a nakon projekcija filmova održat će se i pet diskusija o gorućim temama današnjeg društva, od toga je li moguće pronaći pravedno rješenje u sukobu Izraela i Palestine preko posljedica seksualnog nasilja do zloporabe deep fake tehnologije.
– Na kraju vam želim reći da znam kako neki od vas misle da nam izbori i sve ono što se oko njih događa možda kvare posao. Ja mislim obrnuto. Mislim da će činjenica da ćemo svi biti presaturirani svakodnevnim političkim, a vrlo često i politikantskim sadržajima, ljude motivirati da dođu, pogledaju dobre dokumentarce, porazgovaraju s prijateljima, opuste se i na neki način shvate da naši problemi, kakvi god bili, možda ipak nisu najgori na svijetu – zaključio je Nenad Puhovski.