Zagrebačkim kulturnim krugovima kao vihor pronijela se vijest koju je objavio portal teatar.hr, da je ravnatelj uspješnog i popularnog kazališta Kerempuh, Roman Šušković Stipanović dao ostavku. Kao nasljednik legendarnog Duška Ljuštine, na mjesto ravnatelja Kerempuha izabran je prije više od dvije godine i nije se činilo da ima problema u vođenju tog najposjećenijeg zagrebačkog kazališta koje iz godine u godinu ruši rekorde gledanosti. U petak se nije moglo provjeriti je li vijest o ravnateljevoj ostavci točna ili netočna.
U svakom slučaju, proglašena je neslužbenom, a moglo se čuti i da nije konačna te da je moguć neki oblik dogovora sa Šuškovićem Stipanovićem koji je bio jedan od apsolutno najsamozatajnijih zagrebačkih kazališnih ravnatelja.
Iako je njegov mandat tek na polovici, njegov repertoar pokazao se i dovoljno komercijalnim i dovoljno umjetnički opravdanim.
Tako je publika, primjerice, jedva dočekala kazališnu inscenaciju “Gruntovčana”, dok su ljubitelji britke i bespoštedne kritike društvenih prilika bili oduševljeni predstavom o Robiju K. koja je Hrvatskoj omogućila polemični i ekskluzivni uvid u vrhunce hrvatske satire. Ipak, ni to joj nije pomoglo da bude selektirana za Marulićeve dane u Splitu, koji su odgođeni zbog neugodne virusne pandemije. Osim Kerempuha, nemalih kadrovskih problema ima još jedno zagrebačko gradsko kazalište. Riječ je o Komediji, koja je bez ravnatelja, mladog i sposobnog dirigenta Krešimira Batinića, ostala prije nekoliko mjeseci.
I Batinić je od ravnateljskog mjesta naprasno odustao usred mandata. Opravdao je to osobnim razlozima odnosno, jednostavno rečeno, prevelikim stresom, iako su se u pozadini ipak nazirali problemi u komunikaciji i suodlučivanju s prilično agresivnom i autoritativnom gradskom upravom.
U međuvremenu, Komedija je dobila uglednog glumca Damira Lončara na položaju vršitelja dužnosti ravnatelja, a onda je 22. ožujka potres teško oštetio i zgradu kazališta na Kaptolu smještenu uz teško stradali franjevački samostan i urede Komedije.
Ansambl trenutačno nema gdje igrati predstave, što je prava katastrofa, a 9. lipnja bi Skupština grada Zagreba trebala odlučivati hoće li novi ravnatelj Komedije postati akademski glazbenik i bivši dugogodišnji šef Komedijine propagande i marketinga Tedi Lušetić. On je pobijedio svog protukandidata, kazališnog redatelja Marka Juragu pred Kazališnim vijećem Komedije, i to većinom glasova, ali nije dobio povjerenje dvaju važnih gradskih odbora, među kojima je i onaj za kulturu.
Dva su člana Odbora za kulturu bila za Lušetića, a dva protiv. No, dobio je povjerenje gradonačelnika Milana Bandića, kojemu je Lušetić dugogodišnji suradnik kao zaposlenik Gradskog ureda za kulturu, koji je prije bio zadužen i za obrazovanje i sport.
Jedna od glavnih točaka Lušetićeva programa za ravnateljski mandat je gradnja nove, doista prijeko potrebne zgrade za Komediju koja se već desetljećima koristi nepogodnom zgradom koju su komunisti nakon Drugog svjetskog rata oduzeli Katoličkoj crkvi.
Očito, u zagrebačkim javnim kazalištima opasno vrije. Nedavno su brojni glumci, a među njima i zaposlenici gradskih kazališta, potpisali apel u kojem traže bespogovorno poštovanje odluke o financiranju neovisne i javne kulture u gradu Zagrebu koju je Skupština grada Zagreba prvo donijela, a onda od te odluke i odustala.
Zbog toga što igranje predstava nije moguće radi virusne pandemije, u opasnosti je cijela zagrebačka iznimno brojna neovisna scena, koja bi po predloženom rebalansu gradskog proračuna trebala ostati bez 12,3 milijuna kuna programskog novca, tj. bez gotovo 30 posto godišnjih sredstava koja je očekivala od grada Zagreba!?
Manje novca namijenjeno je i javnim kazalištima čiji se hladni pogon zasad, unatoč najavama o redukcijama, ne dira, ali će im trpjeti sredstva za program. A kazališta bez programa su Potemkinova sela jedne navodno kulturne europske metropole koja očito nedovoljno dobro upravlja svojim bogatim resursima, kako onim kulturnim, tako i onim gospodarskim, obrazovnim, sportskim, komunalnim... •
Nije znao Roman Šušković Stipanović, da nijedna institucija kulture ne može opstati, ako ravnatelj nije debelo povezan sa političkim strukturama, koje iz proračuna daju sredstva za preživjeti. Onaj koji na takvu "suradnju" nije spreman, ne može izdržati kao intendant, jer se sve počinje urušavati, a najprije pucaju međuljudski odnosi.