Za svoju tek izašlu “Priču o dalmatinskoj kuhinji” (izdanje Profila, urednik Drago Glamuzina, 249 kn) Veljko Barbieri kaže da je to njegova prva klasična kuharica. Ona je vrlo raskošna, sadrži čak 410 izabranih recepata (iz obilja skupljana godinama), a svaki od njih je i potpisan. Tako će čitatelj – i kuhar – za svaku deliciju, osim njezina podrijetla, doznati i područje Dalmacije iz kojeg potječe.
Nematerijalna baština
– Sve moje knjige o kulinarstvu bile su ponajprije književnost o hrani. Sada sam se okušao u drukčijem izazovu, za koji mi je uzor bila kultna knjiga Dike Marjanović Radice, koja je desetljećima popudbina svake dalmatinske gospođe, čime je održala kontinuitet tradicionalne dalmatinske kuhinje te postala naša istinska nematerijalna baština.
U “Kanconijerima”, “134 male priče o hrani” te u “100 mitova o hrani”, kao i sada u kolumnama u Večernjem listu, taj kontinuitet pokušao sam pretvoriti u spregu gastronomije i kulture, budući da je to oduvijek bila ista civilizacijska cjelina. Ipak, recepti okupljeni u novoj knjizi, iako odražavaju kontinuitet dalmatinske gastronomije, prodiru i u suvremenu sredozemnu kuhinju. Dodirne točke s prethodnim knjigama tek su tri poglavlja pisana književnim jezikom oslonjena o poruke, koje su stvarale dalmatinsku kulturu kroz stoljeća.
Na žalost, novi veliki izdavački uspjeh zasjenila je sporna odluka HTV-a da s programa makne jednu od emisija koja joj je postala simbol, i to u vrijeme kad je gastronomija na svim domaćim TV programima doživjela pravi bum. Što se to dogodilo s njegovim već brendiranim serijalom “Jelovnici izgubljenog vremena”?
Ugašeni “Jelovnici...”
– Na žalost, na HTV-u su “Jelovnici” naprasno ugašeni – kaže Barbieri. Na pitanje bi li ih preselio na neku komercijalnu televiziju, Barbieri odgovara možda, jer ne može skriti povezanost s HTV-om, koja datira još od 70-ih godina, pa od svoje emisije ne odustaje.
– Odluka je za mene bila posve neočekivana jer su “Jelovnici” u različitim formatima trajali osam godina. Skinuti su bez jasnog objašnjenja, a reprize prebačene na HRT plus, bez obzira na to što su kao samostalna emisija, bacana po različitim terminima, imali gledanost ne manju od 7 posto, a uglavnom oko 14 posto. Pogotovo otkad sam počeo raditi s Digital filmom i Davorom Šarićem.
Uspijevali smo u vrlo skromnim financijskim uvjetima, u realizaciji i produkciji ostati možda najbolji među sličnim, skupljim emisijama. Koliko sam uspio doznati, odluku je donio direktor programa Domagoj Burić, a iznenađuje me da povjesničar, koji je završio produkcijski vrlo zahtjevan i skup serijal o hrvatskim kraljevima, nije prepoznao tu civilizacijsku dimenziju emisije o našoj gastronomiji, koju cijene podjednako gledaoci i kulinarska struka, kod nas, ali i i izvan granica naše zemlje.
“Jelovnici izgubljenog vremena” čak su nominirani za prestižnu Gourmandovu nagradu, u kategoriji serijala o hrani.
Carski gurman na filmu
Tog Oscara za kreativni doprinos gastromiji Veljko Barbieri je, kao jedini autor iz Hrvatske, već dobio za svoje “Kanconijere”, “Najbolju knjigu o mediteranskoj kuhinji” na Sajmu knjiga u Švedskoj 2005., i to u jakoj konkurenciji od čak pet tisuća naslova.
I dok se prokušani autor nada da će se “Jelovnici izgubljenog vremena” naći na programu, možda i u kraćem trajanju te da će argumenti prevagnuti u korist emisije, u inozemstvu niže nove uspjehe.
Najveći će svakako obilježiti 2010. godine, a to je snimanje filma, u produkciji berlinskog Media Filma i ZDF-a, po njegovu romanu “Epitaf carskog gurmana”.
Taj će film režirati Christoph Heckenbücker, redatelj nagrađen u Cannesu 2005. godine za najbolji kratki igrani film, a snimanje počinje uskoro – u velikom filmskom studiju u Berlinu, ali i na autentičnim lokacijama u Hrvatskoj.
Kad se dokažeš sa vrijediš i kad dobiješ za to neko priznanje onda dobiješ i križ od ljigavaca koji se nalaze svugdje i nemoguće ih je izbjeć. Vaše kuhanje je 3D TV