Ovo su njeni dani – predstava HNK Split “Libreto”, u režiji Saše Broz, sinoć je igrala na Danima satire, a u subotu, 14. lipnja, održava se Noć hrvatskog filma i novih medija.
Žena koja spaja oba ta događaja jest Irena Škorić, redateljica i književnica.
“Libreto” je drama za koju je dobila Nagradu “Marin Držić”, a ona je i umjetnička voditeljica Noći hrvatskog filma, za koju je izabrala igrane filmove. Pitamo je stoga jesu li ženi dovoljna tri sata sna svake noći?
"Libreto" je u HNK Split režirala Saša Broz, Foto: Tino Jurić/Pixsell
Za film si pišem skicu
– Noć hrvatskog filma i novih medija priprema se već dvije godine, a završava se zadnja tri mjeseca. Ključna je namjera u jednoj noći ponuditi cijeloj Hrvatskoj neke od najboljih hrvatskih filmova svih vremena, različite žanrove, i to u najmodernijim multipleksima i digitaliziranim kinima, ali i u starim kinodvoranama u našim manjim gradićima, pa i ljetnim kinima. Cilj nam je od zasad skromnog vala interesa hrvatske publike za domaći film u toj jednoj jedinoj noći stvoriti trajnu, čvrstu vezu hrvatskog filma i hrvatskih gledatelja. Onu vezu koja će se protegnuti i na generacije gledatelja koje tek dolaze i zato sve programe počinjemo dječjim filmovima. A što se tiče spavanja, ponekad se “nagradim” pa odspavam čak četiri sata u komadu – odgovara Irena kroz smijeh.
Irena Škorić je i književnica čija je literarna karijera dobila zamah nakon što je nagrađena na Večernjakovu natječaju za kratku priču. No i ona priznaje da joj je, kao i svakom drugom redatelju, teško u tuđe ruke staviti vlastito djelo. Irena stoga povlači oštru granicu među žanrovima koje piše i kaže:
– Za razliku od filmskog scenarija koji, ako se ne snimi, ne znači ništa, kazališna djela imaju trajnu vrijednost. I najodaniji članovi filmske ekipe, kad završi snimanje, obično bacaju filmski scenarij, ali kazališni se komad ne baca. Kad pišem za film, pišem za samu sebe. Ne moram se truditi oko opisa i didaskalija da bih samoj sebi rastumačila što neka scena zapravo znači. Pišem si skicu. U drami je to svijet izvan moje interpretacije koji svatko vidi i treba vidjeti drukčije od mene. Opće je poznato da se na filmu i na kazališnim pozornicama gleda ono što misle, osjećaju i nastoje režiseri, a ne dramski pisci i scenaristi.
No jako sam zadovoljna splitskim “Libretom”, najviše izvrsnim reakcijama publike i sada čekam reakcije zagrebačkih ljubitelja teatra.
Hibrid trilera i komedije
Irena uvijek naglašava da svaki redatelj cijeli svoj život provede najmanje režirajući, a najviše u iščekivanju novog filma. To vrijeme ona “krati” pišući. Sljedeće godine tako joj izlazi prvi roman, koji opisuje kao hibrid trilera i crne komedije, a radi i na soap operi, tj. opernoj sapunici u nastavcima za Muzički biennale Zagreb 2015., čija će prva epizoda biti izvedena ove jeseni u Lisinskom. No kako u istom tijelu i istoj glavi žive književnica i redateljica?
– Film je golem i skup mehanizam, bez prava na pogrešku. Filmski je režiser na setu okružen mnoštvom suradnika, a svaki od njih očekuju točnu, konkretnu uputu. Filmski režiser nema pravo na svoja kolebanja, na to da se sutra predomisli, on ima mali prostor istraživanja najboljih rješenja. Nema mogućnost odgode i sve što zahtijeva stoji i novca i truda. To što je toga dana snimljeno ne može se ponavljati sutra da bi bilo bolje, nego je snimljeno zauvijek. Zato je književnica – redateljica prisilno ograničena tom skupoćom i uvijek nastoji pisati produkcijski što jeftinije – kaže Irena koja je u veljači 2014. na ZagrebDoxu imala premijeru dugometražnog dokumentarca “Dragi Lastane!”.
Na premijeri dokumentarca "Dragi Lastane", Foto: Jurica Galoić/Pixsell
Film je na Doxu osvojio nagradu publike, a ove jeseni kreće u kinodistribuciju. O novom filmu Irena kaže:
– Planovi su mi da napokon, što bi bio ne samo red nego logika i prirodno pravo, snimim i svoj prvi dugometražni igrani film za javni, takvima kao meni, namijenjen novac, a ne za svoju osobnu ušteđevinu. Unatoč svim svojim književnim i filmskim nagradama, gotovo uopće ne mogu proći na hrvatskim natječajima za film, ali zato vrijednost mog dugometražnog projekta, na primjer, prepoznaju u Srbiji i tamo mi dodjeljuju novac.
>>Na prvoj 'Noći hrvatskog filma i novih medija' 250 filmova – besplatno!