Predstava u kojoj ulogu ima nesretni narod?! Predstava koja je u priču uključila pandemiju koronavirusa i sve naše izolacije, samoću i potrebu za običnim ljudskim kontaktom?
To je “Darian, hrvatski kralj samopomoći”, novo djelo mlade dramatičarke Dine Vukelić, koje u Satiričkom kazalištu Kerempuh režira Krešimir Dolenčić. Premijera je u nedjelju, 10. listopada, a ovo su najvažniji dijelovi priče o Darianu – jednome posve drukčijem čovjeku za kojeg njegova ‘stvoriteljica’ kaže da je heroj po neiskvarenosti, a kojeg u ovoj predstavi igra Borko Perić.
– Ideja za Dariana potječe iz 2013. godine, rodila se za mog studija. Nakon toga se on postupno razvijala. Zaista sam puno radila na tom tekstu, stalno mu se vraćala. Kada je izabran za izvođenje u satiričkom kazalištu Kerempuh, nastala je ova zadnja verzija, inspirirana sadašnjim trenutkom, pandemijom koronavirusa. Ali priču sam iz sadašnjosti prebacila u budućnost, događa se 2030. godine, te je tako nastala svojevrsna distopijska satira – objašnjava autorica drame Dina Vukelić. Naravno, satira koja tematizira mnoge zamke našeg života.
Dina kaže kako je njen Darian slučajni spasitelj, a razgovor se nužno prebacuje na cijelu ‘industriju’ samopomoći i kako je moguće da ljudi ne vide da im kojekakvi ‘gurui’ prodaju ono što je očito.
– Sve su to savjeti na temu: “Bolje je biti mlad i bogat, nego star i siromašan”, kroz smijeh govori Krešimir Dolenčić.
– Ljudi stalno traže spas koji dolazi izvana, recepte za život, a tu su i oni koji trguju tim receptima – kaže Dina Vukelić
Oboje se slažu kako je za sve pomalo kriv i naš način života, to što danas živimo brzo, ovisni o klikovima i lajkovima. Umjesto da tražimo promjenu u sebi, tražimo je izvana i to je područje u koje ulijeću kojekakvi savjetnici s gotovim receptima koji bi nam trebali promijeniti život.
– U te ljude svi mi upisujemo vrline koje bismo sami željeli imati. Otud tolika poplava influencera, životnih trenera. Neki od njih rade i dobre stvari, ali neki samo postoje – govori Dina i kaže kako se svim tim aspektima moderne izgubljenosti bavi njena priča.
– Ja sam tu mnogo stroža. Meni je već i Paulo Coelho išao na živce. To je krug u kojem se vrte uvijek iste, površne rečenice. Što bih uopće trebao početi sam sa sobom kada mi netko ponudi “kako postići ravnotežu, mir i sklad u životu u tri koraka”? Za mene je to manipulacija, a najgore je što iza svega toga stoji novac, nečija osobna korist, želja za lakom i brzom zaradom. A toga je svakim danom sve više. U knjižarama postoje cijeli odjeli s takvim knjigama, i one se odlično prodaju, što znači da ljudima zaista treba pomoć. Nalaze je zato u takvim knjigama ili na YouTubeu, ali ne i u svakodnevnom, ljudskom kontaktu – objašnjava Krešo Dolenčić.
Taj nas dio priče navodi u virtualni svijet, a Krešo kaže da se ovaj naš susret i nije dogodio jer se nismo fotografirali i sve to objavili na društvenim mrežama. I nitko nas nije lajkao! Ljudi sve više žive u takvom virtualnom svijetu i sve su pogubljeniji.
– U klikanju i lajkanu ode dan, tjedan, mjesec... život, a opet nisi našao samog sebe i ništa nisi riješio – kaže Dolenčić.
– Samopomoć zapravo dovodi do otuđenja. Ljudi stalno traže kako da pomognu sebi, a potpuno iz vida gube sve oko sebe – nadovezuje se Dina Vukelić, i pri tome komentira životne krize koje je bezbroj ljudi imalo onog dana kada je na šest sati stao njihov svijet, tj. pao Facebook i pridružene mu mreže.
O svemu tome govori “Darian...”, a autori poručuju kako se nadaju da su u svojim predviđanjima te budućnosti – pogriješili.
– To što predstavlja Darian i danas imamo oko sebe, tu su brojni gurui koji imaju milijune sljedbenika ni iz čega. Ali Darian je u svojoj biti drag čovjek, zapravo normalan. On nije manipulator i ne želi to biti. I on sam zapravo gleda proces koji nastaje oko njega i u kojem on više nikome ne treba, jer se sve već dogodilo, sve je snimljeno, napravljeni su hologrami, filmovi, serije... Krug je zatvoren, njegov se život idealizira i on postaje izložak u muzeju – objašnjava Dolenčić.
Dina Vukelić ‘brani’ svog glavnog junaka i kaže da on ne spada u manipulatore, već on u svojoj naivnosti i dobroti otkriva kod drugih ljudi njihovu ljudsku stranu.
– Predstavu je žanrovski jako teško odrediti jer se ona zapravo bavi jako ozbiljnim temama. Ljudi su ozbiljno željni pomoći i emotivne bliskosti, željni su mira i toga da ih se neprestano i svakodnevno ne bombardira kojekakvim strahovima. Usuđujem se reći da danas živimo u vrlo dramatičnoj situaciji, a ta se dramatičnost istovremeno pretvara u svakodnevni show u kojem je znak jednakosti između teške nesreće, utakmice i reklame za pivo – kaže Krešo Dolenčić i otkriva kako su na jednu od proba predstave – koju oni zovu i mirakul – poznali mlade i kako su oni odlično reagirali na priču, prepoznali mnoge situacije i našli svoj život u njima.
Na pitanje je li uopće bilo dvojbe o tome tko će tumačiti naslovnu ulogu, oboje rezolutno odgovaraju: “Ne!”
– Uloga je rođena za Borka, baš kao da je pisana za njega – kaže Dolenčić, a Dina Vukelić se nadovezuje:
– Borko Perić je izuzetno posvećen radu na ovoj ulozi i uvijek me, na svakoj probi, iznova nečim iznenadi. Uloga je dosta teška jer Darian kreće u priču iz izolacije te je zbog toga pomalo neodređen, što je uvijek velik glumački izazov. No, Borko ga je tako snažno oživio, pokazao tu njegovu djetinju radoznalost i zaigranost i zapravo sam se silno razveselila načinu na koji je razradio taj lik, toliko ga snažno nadogradio. Redatelj Dolenčić odlično poznaje glumački ansambl Kerempuha i nije imao problema s podjelom uloge. Štoviše, u Kerempuh je doveo i mlade ljude. Neki od njih su još studenti, neki su netom diplomirali, tako da će ova Kerempuhova predstava biti i svojevrsna parada novih glumaca, onih koji tek dolaze.